OTVORIO DUŠU: Đoković se oglasio EMOTIVNIM PISMOM i zbog ovoga će UVEK BITI VELIKI ŠAMPION (FOTO)

"Maštao sam da jednog dana osvojim grend slem trofej pred svojom decom i presrećan sam što sam to doživeo na Vimbldonu", objašnjava Novak i priseća se svega kroz šta je prošao na tom putu

instagram.com/djokernole

Podigao je Novak Đoković pehar na Vimbldonu, poslao rivalima jasnu poruku da se vratio na pravi put i da će se opet boriti za sam vrh! Danas, posle svega toga, odlučio je da se putem društvenih oglasi i da sa svima podeli kroz šta je sve prolazio u prethodnom periodu.

Njegovu emotivnu poruku vam prenosimo u celosti:

[Part 1] Dear Family & Friends, I am writing this message between nappy change and a dinosaurs ? book. I wish to share, with all of you, how it felt to go through the journey of winning Wimbledon 2018. First of all, let me start by writing that the feeling of having my son in my wife’s arms at the trophy ceremony in the Player’s box was the most wonderful sensation I have had at any tournament that I have ever won in my career. When I became a father, one of my biggest dreams was to have my children present at the stands while I am playing. Let alone winning trophies. That dream came true several days ago. Everyone keeps on asking me to describe the feeling. I have said it is unforgettable, special, fulfilling, wonderful, joyful. But most of all, it is magical! When I thought that moment could not get any better, he shouted “Daddy, Daddy!“. That’s when I completely melted. Overwhelmed with emotions. Happy and joyful beyond belief. I am so GRATEFUL to have experienced that. I have imagined and prayed that one day I would win a Grand Slam trophy in front of my child. Luckily for me, Tara is growing up and I can’t wait for her to see me do the same as I did in front of Stefan. My whole (more or less) was about tennis until I became a father and husband. Everything I did was aimed at tennis success. When I became father and husband, my “world” evolved. It didn’t change, it evolved into something more beautiful. Of course, more responsibilities add up but at the end of the day, it unlocks a new dimension of Love and Energy inside of you that you never knew existed. And the biggest gift that you receive from God is the enhanced feeling of empathy, compassion and devotion to your kids. But it’s not all clear once you become a father. It takes learning and openness to reach that “golden balance” in Life which everyone is in pursuit for. For me it was balance between tennis, priorities and family. My wife was so helpful and supportive all the way since she gave birth to both Stefan and Tara. She always took time to discuss whatever bothered me and to help me find a way where I can feel like I am giving my best at home with kids and her and at the tennis court.

A post shared by Novak Djokovic (@djokernole) on

Pišem ovu poruku između menjanja pelena i knjige sa dinosaurusima. Želim da svima da podelim osećanja koja sam imao tokom Vimbldona. Prvo, taj osećaj kada sam video sina Stefana u Jeleninim rukama tokom dodele trofeja je bilo nešto neverovatno i nešto što nisam osetio ni na jednom od prethodnih takmičenja koje sam osvajao. Kada sam postao otac, moj najveći san je bio da deca budu na tribinama dok igram i to se ostvarilo pre nekoliko dana. Bilo je nezaborvno, posebno, ispunjujuće, divno, ali najvažnije – magično. Onda, kada sam pomislio da ne može biti bolje čuo sam “Tata, tata!” i onda sam se skroz “istopio”. Emocije su me preplavile, veoma sam zahvalan što sam tako nešto osetio – navodi Novak na početku.

Nastavio je u istom stilu.

Maštao sam i molio se da ću jednog dana osvojiti grend slem pred svojom decom, srećom za mene Tara raste i jedva čekam da učinim istu stvar pred njom kao pred Stefanom. Ceo moj žvot je bio manje-više fokusiran na tenisu dok nisam postao muž i otac. Kada sam dobio decu moj svet je evoluirao. Nije se promenio, samo je postao lepši. Naravno, veća odgovornost se pojavila i to je na kraju dana otključalo novu dimenziju ljubavi i energije u meni, nešto što nisam znao da postoji. Najveći poklon koji dobijete od Boga je taj povećan osećaj empatije, saosećanja i posvećenosti prema vašoj deci. Ali, nije sve odmah kristalno jasno. Potrebno je vreme i učenje da bi se pronašao “zlatni balans”. Kod mene je to bilo između tenisa, prioriteta i familije. Supruga mi je veoma pomogla, podržavala me od momenta kada je rodila Stefana i Taru. Izdvajala je vreme da razgovara sa mnom o stvarima koje me muče i pomagala mi da pronađem pravi put i da dam sve od sebe kako kod kuće tako i na terenu – opisuje Đoković.

Potom se vraća u prošlost i sve kroz šta je prolazio.

Prošle godine sam imao veoma ozbiljnu povredu lakta i primorn sam bio da odsustvujem sa terena šest meseci. Povreda je bila jedan, a motivacija drugi problem. Nisam se mučio toliko na treninzima, već sam imao mentalne prepreke koje sam morao da pređem. Jednog dana ću podeliti više o tome. Oduvek sam poštovao ljude koji dele svoju ranjivost i ono što ih je nateralo da nađu snagu i da postanu inspiracija za mnoge. Bio sam i sam ranjiv mnogo puta u prethodnim godinama i još uvek sam. Ne stidim se toga. Čak naprotiv, čini me doslednim prema sebi i drugima. ozvoljava mi da budem bliži sa ljudima, da analiziram ono šta se ustvari dešava. Kada to shvatim, onda sam u mogućnosti da napravim strategiju i da se izborim sa svim tim kako bih postao snažniji, mudriji, srećniji čovek.

[Part 2] In 2017, the injury of my right elbow was so severe that I was forced to be out from the Tour for 6 months. Injury was one of the issues, the other big one was any motivation. I didn’t have problems to practice and to enjoy the tennis court but I had mental hurdles when I had to compete. One day I will share more in depth what kind of challenges I had to face and how I felt. I have always respected people that share their most vulnerable moments as their turning points in finding true strength that inspires so many people. I was vulnerable so many times in the last few years. And I am still vulnerable. I am not ashamed of it. In contrary, it makes me more true to myself and others. It allows me to get closer to people. It allows me to “dig deep” and analyze what is truly happening inside of me. When I find that out, I am able to create a strategy to overcome this occurring issue and move on as a stronger, wiser, happier human being. For the last 2 years, I wasn’t patient with my tennis expectations. I wasn’t wise in strategizing. And I certainly wasn’t clearly hearing my body telling me that there is something serious happening with my elbow. I was trying to find solutions somewhere else and soliton was always inside of me. After many changes made with training, racket, team members, I didn’t know if I would be able to get back on the desired level of tennis. Actually, one part of me always believes in my own qualities and capabilities. But there was a lot of doubtful moments where course of action could have gone different ways. Fortunately, I had help from all the divine forces that guided me to the right direction. Direction that is good for me. The one that will bring me peace and balance.

A post shared by Novak Djokovic (@djokernole) on

Ne krije da je pravio greške.

U poslednje dve godine nisam bio strpljiv sa teniskim očekivanjima, nisam bio mudar kod pravljenja strategije i nisam slušao svoje telo koje mi govori da se nešto ozbiljno dešava sa laktom. Tražio sam rešenja negde drugde, a ona su uvek bila u meni. Posle mnogo promena sa trenizima, reketima, članovima stručnog štaba nisam znao da li ću uspeti da se vratim na željeni nivo tenisa. Deo mene je oduvek verovao u moje kvalitete i mogućnosti, ali je bilo mnogo trenutaka kada sam sumnjao i moglo je da ode u drugom pravcu. Srećom, imao sam pomoć božanskih sila koje su me ovele u pravom smeru koji je dobar za mene. U pravcu koji mi donosi mir i balans.

Na kraju se posebno zahvalio svima.

Svestan sam posvećenosti i svega što su mnogi uložili u mene u poslednjim godinama kako bi me vratili na nivo tenisa koji mi donosi grend slem trofej. Zahvalan sam svima koji su me poštovali i koji su mi pružili ljubav i veru i pomogli mi da dođem do titule na Vimbldonu. Blagosloven sam što prolazim kroz ovo neverovatno putovanje na kojem me podržavaju mnogi širom sveta. Volim vas, volim tenis, volim život. P.S Vimbldonska trava je odličnog ukusa, voleo bih samo da dodam malo avokada i biće savršena – zaključio je Đoković šalom.