Cerska bitka je bila naša slavna pobeda i tada su dva austrougarska vojnika zapisala VELIKU ISTINU O SRBIMA

Mačkov kamen
Wikipedia

Mnogi zaljubljenici u istoriju će vam reći da je najveličanstveniji, a ujedno i najstrašniji trenutak burne srpske prošlosti bio Prvi svetski rat. O njemu su kasnije pisali novinari, književnici i istoričari... Ipak, možda najveća pohvala junaštva i hrabrosti našeg naroda tokom te krvave četiri godine početkom 20. veka došla je sa neprijateljske strane.

 

Bitka na Ceru bila je velika pobeda Srbije ali i, možda još važnije, prva pobeda saveznika u Velikom ratu. Ona je pokazala da se na malu balkansku državu stisnutu između neprijatelja, oslabljenu od Balkanskih ratova i izolovanu od saveznika, i te kako može računati!

O ovoj pobedi u danima koji su usledili pisali su i novinari, i književnici i vojnici… Ipak, možda najveća pohvala junaštva i hrabrosti srpskog naroda došla je upravo sa neprijateljske strane.

Evo šta su posle Cerske bitke zapisala dva austrougarska vojnika koja su u njoj učestvovala.

 

“Armija je potučena i nalazi se u bezobzirnom, divljem i paničnom bekstvu. Jedna potučena vojska – ne, razbijena rulja jurila je u bezumnom strahu prema granici. Vozari su šibali svoje konje, artiljerci su boli svoje mamuzama, oficiri i vojnici gurali su se i probijali čitave kolone komore ili gazili u rovovima pored puta u grupama u kojima su bili zastupljeni svi rodovi vojske.

Sjajni su momci ovi Srbi, oni umeju da brane svoju zemlju. Tek u Srbiji 1914. shvatio sam da je ljubav prema slobodi malih naroda jača sila od nasilja velikih i moćnih. Tek ovde sam shvatio da neumitna sila-volja savlađuje sve, a da je slabost sile u tome što veruje u silu.”

Egon Ervin Kiš, austrougarski vojnik i pisac

 

“Ovom prilikom treba napomenuti da smo upoznali Srbe kao valjane neprijatelje. Ja sam ih smatrao i smatram ih i sada kao vojnički najjače od svih naših neprijatelja. Zadovoljni sa malim, dovitljivi, lukavi, osobito pokretljivi, vešti u korišćenju zemljišta, vrlo dobro vođeni, za borbu mržnjom i oduševljenjem zagrejani, oni su našim trupama zadavali mnogo više teškoća nego Rusi, Rumuni i Italijani.”

Alfred Kraus, austrijski general