INTERVJU TAKMIČARA “TALENTA” KOJI JE ZAPALIO INTERNET: Nemanja Guzijan otkriva šta je ZAISTA rekao pred kamerama

Nemanja Guzijan
Printscreen

Nije se ni završila superfinalna emisija šou programa „Ja imam talenat“ a društvene mreže u Srbiji već su gorele zbog intervjua koji je emitovan pred nastup takmičara Nemanje Guzijana.

 

U četvrtak 1. juna popularni šou program “Ja imam talenat” završio se pobedom grupe uličnih vežbača “Bar strong. Ipak, čini se da se trijumf ovih momaka – barem na društvenim mrežama – našao u senci intervjua koji je emitovan pred nastup Nemanje Guzijana, pevača tradicionalne muzike.

Naime, po onome što je emitovano tik pred Nemanjin izlazak na scenu mnogi su zaključili da je mladi pevač izrekao loše reči na račun svog rodnog grada Apatina. Publika je videla Nemanju koji briše suze i govori da je preživljavao fizičko nasilje i da nije smeo da izađe u grad. Zbog toga što je prikazano nastao je haos na Internetu, a Guzijan je dobio pregršt poruka i komentara.

Nemanja Guzijan pričao je za portal Dnevno.rs o tome kako je zapravo izgledao intervju pred superfinale „Talenta“ i šta je tačno rekao.

Intervju je trajao 40 minuta, postavljena su mi razna pitanja na koja sam odgovarao, šalio sam se i zezao… ali posle tih 40 minuta pitali su me da li sam ikada imao neprijatnih situacija u Apatinu. Odgovorio sam da jesam, kroz osnovnu i srednju školu, da nisam samo ja imao probleme, već i mnogi koji su drugačiji, koji se ističu po nečemu, koji su furali svoj fazon muzike i oblačenja…

Mladi pevač izjavio je i da se „vraćao kući bez ruku i delova tela“.

Kao što se i vidi, rekao sam to metaforički. Ali svi u Apatinu znaju da ja nisam izašao osam godina u grad. Rekao sam i da nije problem u Apatincima već kao i svugde – u određenoj grupi ljudi koji nisu baždareni i koji ne napadaju samo mene, već i ostale. To je grupa od 10 do 12 ljudi.

 

Ipak, Nemanja ponavlja i da su uvek u Apatinu postojali i ljudi koji su ga branili i družili se sa njim i mogu da potvrde njegove reči. Ono što je veoma važno, u intervjuu nije emitovano ni to zašto su ga ti izvesni ljudi maltretirali.

Dirali su me jer sam slušao metal i malo se slobodnije oblačio, agresivnije… ni zbog kojeg drugog razloga. Uvek sam smetao tim nekim ljudima… Poznavao sam mnogo ljudi, mnogi su me gotivili, uvek sam bio svoj i mogao sam da kažem šta mislim i osećam i to se nekima nije dopalo, pogotovo što sam uvek privlačio pažnju i zato sam bio na meti toj šačici ljudi.

Nemanja insistira na tome da nijednom rečju nije napao svoj grad niti rekao išta protiv Apatinaca.

Najbitnija stvar je da ni u jednom momentu nisam rekao ništa protiv grada Apatina i bilo bi totalno ludo od mene da sam u ovom intervjuu rekao nešto protiv, a prošli put se zahvalio svim Apatincima koji dolaze na moje nastupe, glasaju za mene i pišu mi poruke podrške. Ko je to shvatio kao napad na Apatin, to je njegov problem, jer nisam ništa spomenuo protiv Apatina, to je jasno i malom detetu.

 

 

U istom tom intervjuu sam se zahvalio i rekao da bez Apatinaca ne bih ni došao u superfinale, jer pretpostavljam da je većina moje publike iz mog rodnog grada. Ružno je što je to tako izmontirano da neki mogu da shvate da imam nešto protiv Apatina. Oni koji me poznaju i koji su se družili sa mnom znaju kroz šta sam prošao i znam da će istina kad tad izaći na videlo i da će se dokazati šta sam rekao i šta sam mislio.

 

Neću da se izvinim jer ništa loše nisam rekao. Nisam uvredio ni grad ni sugrađane, ciljao sam na grupicu ljudi koji su mi pravili problem. Ja volim Apatin, kao i svakome ko je došao iz male sredine u veći grad, Apatin mi je u srcu i zaboravljam loše stvari… sećam se lepih, sećam se prijatelja, roditelja, rodbine… Povredilo me je to što su neki rekli da sam prodao svoj grad. Većina me je shvatila i znaju šta je bila suština te priče i na šta se ciljalo. Kad se sve ovo smiri videće se da to nije bilo tako kako je pušteno.

Morali smo da se osvrnemo i na suze. Šta ga je nateralo da zaplače tokom davanja intervjua?

Zaplakao sam, od svih tih emocija… sećanja i svega. To nisu bile suze za sakupljanje glasova. Svako ko me zna, zna da sam emotivan. Ponela me je situacija i atmosfera i bilo mi je žao što sam se setio toga i što sam to prošao, ali na kraju je sve okej. Nisam hteo da pravim žrtvu od sebe, ali u tih 40 minuta dođe i trenutak kad kažeš nešto iskreno i zaplačeš i onda se od toga napravi sve ovo…

 

I za kraj, posebna poruka za Apatince

Jedva čekam da dođem u Apatin i vidim sve ljude koje volim i da se malo manemo intervjua i obratimo pažnju na muziku. Ja se bavim pevanjem, to je moj cilj u životu i to je ključno, treba da zaboravimo taj ružni momenat i da slušamo pesmu. Nadam se da ću ovog leta imati i koncert u Apatinu i pevaću za sve one koji su me uvek podržavali, to će biti poklon od mene.