ŠATORI U KOJIMA SE NAJLEPŠE RASTE: Novosađani Aleksandra i Dušan vraćaju DETINJSTVO NA PRAVI PUT!

Mushroom šatori
Privatna arhiva

Ne postoji ništa što donosi veće zadovoljstvo od srećnog i nasmejanog deteta. Ideja Aleksandre Botić bila je upravo to – da vrati iskren, široki osmeh na lice mnogih mališana. U tome je i uspela.

 

Nažalost, danas je sve drugačije. Ritam života je takav da, ponekad, roditelji nemaju dovoljno vremena da se u potpunosti posvete svojoj deci. Svakodnevne obaveze uzimaju svoj danak, a oni najmlađi često najviše ispaštaju. Prepušteni sebi, mobilnim telefonima, laptopovima, tabletima…

Tako smo se našli u situaciji da deca od tri, četiri godine već znaju da uđu na YouTube i puste omiljenu pesmicu ili crtani. A, sećate li se šta ste vi radili u njihovim godinama?

Skrivali se, tražili svoj mir, svoj kutak. I sigurno ste barem jednom napravili šator u koji biste ređali svoje igračke, uživali i igrali se po celi dan. Baš u tom šatoru rađale su se najlepše dečije ideje.

Mašta može svašta, zar ne? Zato treba da pustimo našu decu da maštaju, a mesto gde će to moći da rade otkrila je Aleksandra Botić, koja je za Dnevno.rs ispričala kako je realizovala svoju ideju i pronašla način da obogati generacije koje dolaze nečim što će voleti i u čemu će uživati.

Kako ste došli na ideju da osnujete biznis koji će vratiti iskreni osmeh velikom broju mališana?

 

Uvek sam maštala da radim nešto za sebe, za svoju dušu i da sačuvam to dete u sebi koje nikako nije bilo srećno radeći sve ostale poslove kojim sam se bavila. Kada živite u surovom i licemernom svetu deca su ta koja će biti najiskrenija i uvek će vam otvoriti srce i iskreno reći šta misle i osećaju, tako da su oni moji najveći kritičari.

 

Koliko dugo postojite i koju simboliku krije naziv “Mushroom”?

 

Pre desetak godina krenule su ideje oko kreativnog centra za klince koji bi se zvao “Mushroom”, da bismo posle toliko godina došli do šatora. Zanimljivo je da smo 9. maja proslavili prvi rođendan, ujedno i moj rođendan, ali i Dan Pobede… I, eto, kada pogledate, nekako se sve poklopilo. Složile su se kockice.

 

Što se tiče našeg prepoznatljivog znaka, pečurka simbolizuje klince koji brzo rastu i upijaju sve iz okoline. Nekada davno čitava planeta je bila prekrivena ogromnim pečurkama i one su bile preteča današnjem drveću, tako su i deca, stub svakog budućeg zdravog društva.

 

• Koliko vremena je potrebno za pravljenje jednog šatora? Kako teče sama izrada?

Za izradu jednog šatora potrebno je između pet i sedam dana, sve zavisi od modela. Priprema se građa – kvalitetno puno drvo (bukva, hrast ili orah). Zatim, drvo se seče po određenim dimenzijama, dalje ide gruba obrada, posle fina obrada, šmirglanje, buše se rupe, prave čepovi… Nakon toga, šatori se sklapaju i proverava se da li je sve urađeno kako treba. Posle idu na još jedno fino šmirglanje i farbanje, suše se i odlažu. Uporedo se rade platna (isključivo od pamuka) koja se seku na određene dužine, idu na pranje i peglanje i tek onda se kroje.

 

Za dizajn i odabir kao i kombinaciju materijala sam zadužena ja. Suprug je zadužen za konstrukcije i taj deo proizvodnje, oko obrade drveta. Šatori su bezbedni, stoje na četiri noge, imaju sigurnosne čepove, lako se sklapaju i klinci obožavaju sami da ih sklapaju i rasklapaju. Napomenula bih da je sve od prirodnih materijala. Čepovi, čitava konstrukcija je od drveta, materijali su pamučni, šatori staju u pamučne vreće koje, takođe, radimo.

 

• Koliko jedan šator drži pažnju deci, da li je to samo “trenutna” sreća ili nešto što traje i navodi i druge mališane da imaju svoju “skrivenu kućicu”?

 

Kada smo razvijali ideju, razmišljali smo u tom pravcu. Želeli smo da šator bude kutak koji će dalje moći da se nadograđuje i da bude nešto što je večno. Decu treba pustiti da budu deca, a šatori im omogućavaju da budu svoji, da maštaju, da se igraju, sanjare, pa čak i dosađuju. Iz te dosade se rode sjajne ideje. Jednostavno rečeno – pomažu im da otkrivaju sebe.

 

Koliko se današnja deca razlikuju, obzirom na to da je tehnologija nekako na prvom mestu i sigurno je uzela dobar deo detinjstva i odrastanja? Znate i sami da smo mi nekada sami pravili svoje šatore, a danas to moraju odrasli da rade kako bi decu vratili na prave staze zdravog detinjstva… 

Tehnologija je ukrala dobar deo detinjstva, ali za to nisu kriva deca, već roditelji koji u želji da njihova deca budu što pametnija, bolja, naprednija ili samo da im okupiraju pažnju kako bi odrasli mogli na miru da rade nešto drugo, poturaju im tablete, telefone, daljince, ključeve…

Odrasli ne treba da deci prave šatore, svako dete to samo radi, jer je to deo njihovog prirodnog razvoja.. Roditelji ih obično sputavaju u nekim idejama, da li je to skakanje po krevetu, trčanje, sve iz straha da se ne povrede. Međutim, oni treba da iskuse spoljni svet, i da padnu i da se udare, ogrebu…

Svako dete je posebno, neko je darovit za crtanje, neko za slikanje, neko je možda samo prosečno i obično dete, ali opet posebno.

 

Deci je potrebna roditeljska ljubav, podrška i pažnja, da bi izrasli u emotivno zdrave ljude.

 

Potrebna im je sloboda i da budu aktivni, da istražuju, da razvijaju logiku, maštu i da se što više kreću, samo kretanje doprinosi razvoju inteligencije.

 

Gospodin doktor Ranko Rajović je lepo to objasnio nekoliko puta u okviru svojih predavanja, preporučila bih svakom roditelju da pročita njegove tekstove i čak pogleda predavanja na YouTube kanalu o zdravom mentalnom razvoju deteta.

 

• Ko je vaša najveća podrška, a ko inspiracija?

Najveća inspiracija su mi ljudi koji su promenili svet, učinili ga lepšim i boljim za sve. Kada pričamo o dečijem razvoju i odrastanju izdvojila bih Mariju Montesori i Rašu Popova. Naravno, tu je i gospodin doktor Ranko Rajović. Moja velika želja je da uradim bar petinu onoga sto su oni uradili i znam da ću u tome uspeti. Kada nešto jako želiš, to se i ostvari.

Pored njih, inspiracija su mi i svi oni obični ljudi koji se bore za dobre stvari, bolje i zdravije društvo. U životu, najveća podrška mi je moja porodica, moj Dušan, koji je uvek uz mene i timski sve radimo.

• Kakva je reakcija glavnih aktera ove prelepe priče – a to su deca – kada im plasirate proizvod, šta dobijate za uzvrat?

Količina energije i ljubavi koju dobijam od roditelja i dece je nemerljiva bilo kojom poznatom mernom jedinicom. Kada radite nešto sa ljubavlju, to vam se vraća kao bumerang. Dečija lica se ozare kada vide šator, to je njihovo carstvo iz mašte, i jako mi je važno da na kraju svi budu srećni i zadovoljni. Roditelji imaju samo reči hvale i ne postoji veća nagrada od toga.

 

Kako se može poručiti šator i kako potencijalni kupci mogu doći do vas?

Šatori se rade u tri veličine, postoje tri modela – za sobu, plažu i dvorište. Svi ti modeli se mogu lako transformisati promenom platna, koje se jednostavno skine i zameni drugim. Zainteresovani nas mogu pronaći i kontaktirati na Facebook stranici, Instagramu ili preko bloga i pišu na mail [email protected].

Najveće zadovoljstvo je kada nas posete na sajmovima, ove godine ćemo opet izlagati na Art Eco Marketu u Novom Sadu u julu, i kao i prošle, napraviti prelep kutak za sve klince koji mogu slobodno da se zavlače i igraju u šatorima.

 

• Koji je vaš krajni cilj? 

Mogu slobodno reći da je cilj delimično postignut jer sam od samog starta znala da je to upravo “TO” ono što sam tražila i želela, ali svakako jedna od želja je učešće na svetskim priznatim umetničkim sajmovima i, naravno, da iz godine u godinu sve više rastemo.