EGZOTIČNI DERVIŠ ANĐEOSKOG GLASA: Božo Vrećo otkriva KAD ĆE BALKAN PRONAĆI SVOJ MIR!

Božo Vrećo
Promo

Tanani i samo na oko krhki derviš ima snage da pokori svet, ali na najlepši mogući način – pesmom i emocijama. Za portal Dnevno.rs pričao je o sevdalinkama, sreći i Balkanu.

 

Nema osobe na Balkanu koja nije čula za Boža Vreću. Neki su ga primetili zbog neobičnog izgleda, a neki zbog još neobičnijeg glasa. Čime god da je privukao pažnju, Vrećo je postao svojevrstan simbol Balkana. Čovek koji je, po sopstvenom priznanju, i muškarac i žena. Čovek koji tetoviran i odeven u moderne haljine vraća pod reflektore sevdah, kao svojevrsni način života. Božo Vrećo je neko ko svakim udahom razbija predrasude, neko ko je istovremeno i muzičar i filozof, ali pre svega čovek u svakom smislu te reči.

On ume da voli pesmama, da plače kroz stihove, da nam pripoveda o istoriji, o veri, nadi i ljubavi – zapravo, o svim oblicima tog toplog i snažnog osećanja. Zato i ne treba polemisati o tome da li je Božo Vrećo muško ili žensko jer se, što se da videti i po brojnim komentarima obožavalaca, on odavno uzdigao iznad takvih zemaljskih podela.

Tanani i samo na oko krhki derviš ima snage da pokori svet, ali na najlepši mogući način – pesmom i emocijama. Nastupajući širom Zemljine kugle, Vrećo je sa sevdahom upoznao brojne narode, a za portal Dnevno.rs otkrio je kako ljudima koji nikada nisu čuli za te pojmove objašnjavate šta je sevdah, a šta sevdalinka?

Ja ne objašnjavam, ja samo pjevam, svojim glasom i emocijom dotičem ljude, ma gdje da su. Za sevdalinku ne treba prevod, neka svako od nas u svojim mislima kreira sopstvenu priču slušajući moj glas. Sevdalinka je žanr, a sevdah stanje u kome se nađemo pjevajući, slušajući, no kod mene je to odavno preraslo u konstantno stanje življenja sevdaha. Sevdalinka je zapravo moj idealni partner i misija.

 

Foto: Sead Šašivarević

Osim što je ispevao najpoznatije sevdalinke koje pamte balkanski prostori, Vrećo se posvetio i pisanju ovih pesama, kako bi kulturno blago nastavilo svoj život. Interesovalo nas je da li je teže pisati ili pevati sevdalinke.

 

Foto: Sead Šašivarević

Ja sam oduvijek birao najteže sevdalinke za pjevati, pa ni svojim pisanjem nimalo ne olakšavam u toj interpretaciji i melizmatici koja sevdalinku karakteriše. Za mene je i jedno i drugo posvećenost i ljubav pa niti jedno ne stavljam na vagu. Kod mene je  harmonija ispunjenja na tom polju.

Decenijama smo okruženi takozvanom zapadnjačkom muzikom. Mnogi čak misle da nam se ona nameće kako bismo zaboravili na svoju tradiciju i na muziku koju su ispevavali naši preci. Ipak, u poslednje vreme, koncertne dvorane se pune i kada nastupaju Božo Vrećo i drugi umetnici koji su svoj život posvetili etno muzici. Pitali smo Boža Vreću da li ljudi vole sevdalinke zato što ih vuku koreni ili su prezasićeni modernim zvukom.

Možete biti zasićeni samo treša, šunda i turbofolka, sve ostalo je donekle razumljivo i teži ka nečemu apstraktnom. Korijenski nismo svi povezani sa sevdalinkom – i bolje što je tako, taj žanr i nije za svakog, pa je i u tome posebna draž. Pritom razdvajaju se dvije struje, oni koji interpretiraju sevdah i oni koji žive sevdah i tu je ogromna razlika. Za mene je sevdah od početka bio moj novi život i dalje sam samo slijedio sve sto je proizilazilo iz svega što sevdah nosi. Trudim se da kroz svoju muziku imam elemente modernog zvuka i iskonskog al’ i to je stvar mjere. Ukoliko znate pravi omjer i jednog i drugog nastaje alhemija ljubavi.

 

Božo Vrećo i Vasil Hadžimanov, foto: Dragan Jereminov

 BOŽO MAŠTA O DUETU SA…

Vrećo je nedavno počastio Balkan sa dva izvrsna dueta. Sarađivao je sa fantastičnim muzičarima – Markom Louisom i Vasilom Hadžimanovim, pa smo ga pitali sa kim sanja da će uradi duet.

Odgovor je bio brz i, poznavaocima Vrećine umetnosti, očekivan:

– Josipa Lisac dakako.

Nismo mogli da se ne osvrnemo na jedinstveni stil Boža Vreće. Dugačka kosa, brada, visoke štikle, haljine, tetovaže… Mešavina egzotike, gotike i ženstvenosti, rekli bi mnogi, ne ide uz pevače sevdalinki na koje smo navikli. Niko ne može da zamisli tako odevenog Himza Polovinu, Safeta Isovića ili Zaima Imamovića. Zato smo i pitali Vreću da li mu takav stil odmaže ili pomaže u sticanju poverenja publike?

Ljudi koji me vole i prate moju karijeru, vole i svu moju iskrenost, hrabrost i ljepotu dualnosti koju ja glorificiram. To sam što sam i moja publika nema s tim nikakav problem. Svi drugi koji imaju bilo kakav problem sa poimanjem moje muško-ženske prirode nisu moja publika i neko za koga stvaram. Ja sam voljen i uspješan u svom poslu i moja karijera svake godine raste, koncerti su mi rasprodati ma gdje da otputujem. Tome ne mogu nikakvo zlo i okrutnost stati na put. Između mene i moje publike je potpuna sinergija i tu nema nikakvih potpitanja i dvoumljenja, sve je jasno, sloboda da voliš i budeš to sto jesi…

 

Foto: Nina Mašić-Lizdek

Boža Vreću voli ceo Balkan. Nevažno da li je neko odrastao uz sevdalinke ili ne, lako se zavoli glas koji mnogi porede sa anđeoskim. Publika tako i posmatra mladog muzičara. Čitajući komentare o njemu i njegovom radu, možete naići na brojne reči kojima obožavaoci Vreća porede sa svecima i božanstvima, pitajući se kako li ga je Balkan takvog zaslužio. Baš zato smo ga i pitali šta on ima da poruči svojim Balkancima, ljudima koji žive na poluostrvu koje kao da nikada ne može da pronađe svoj mir.

Poručio bih im da vole, da žive svoj život a ne tuđi, da stvaraju iz srca a ne kako bi zaradili što više novca i da misle pozitivno, jer pozitivne misli donose dobro. To su preduslovi, bez toga teško da  bilo ko može uspjeti i smatrati se sretnim, a ja jesam.