KO JE KO U SRPSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Znate patrijarha, ali ko su arhiepiskopi, mitropoliti i vladike i KO TU ZAPRAVO IMA VLAST?

SPC
Wikipedia/Micki

Iz neznanja ili puke neobaveštenosti tek, veliki broj Srba ne zna razliku između sveštenika i monaha. Slično, svi znaju koje patrijarh, ali ko su zapravo episkopi, mitropoliti, vladike, đakoni... i kakav je odnos među njima, mnogo je manje poznato. Rešavamo vam ovu nedoumicu i odgovaramo na pitanje - ko je ko u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

 

Srpska pravoslavna crkva poznaje dva reda sveštenoslužitelja. Jedni se zovu monasi, a drugi sveštenici (mirski red)

Reč monah je grčkog porekla i znači “sam”, onaj koji vodi usamljeni život. Tim imenom se nazivaju ljudi koji su se odrekli života u svetu i dali svečani zavet neporočnog života, poslušnosti i siromaštva.

Monasi se ne žene i monahinje se ne udaju. Žive u muškim ili ženskim manastirima. Monasi dobijaju poseban blagoslov Crkve, bez kojeg ne bi mogli stupiti u zajednicu sebi sličnih podvižnika (manastirsko bratstvo ili sestrinstvo). Za monahe je zajednički, i kod nas uobičajen naziv kaluđer, što znači – uvaženi starac.

Sveštenici su ljudi koji su se po završetku bogoslovije ili bogoslovskog (teološkog) fakulteta odlučili za svešteničko zvanje. Nakon završetka školovanja, bogoslov treba najpre da se oženi i po blagoslovu nadležnog episkopa, bude rukopoložen za sveštenika. Tada mu se dodeljuje parohija. To je određeni deo grada, selo ili neko područje u kojem on vodi brigu o svojim parohijanima.

Sveštenici su u bližoj vezi sa narodom. Dok su monasi obično izolovani u manastirima kako bi se neometano posvetili molitvi, sveštenici su u stalnom kontaktu sa vernicima, vrše svete tajne – krštenje, venčanje, ispoved, pričešće, miropomazanje… 

 

Foto: Wikipedia/Brian Snelson

Ipak, najgrublja razlika između sveštenika i monaha koja zapada za oko običnom čoveku jeste celibat i stil života. Monasi se ne žane i nemaju porodice i samim tim potomstvo dok sveštenici imaju blagoslov da stupe u brak i dobiju decu. 

Pored celibata, monaški red ima i veća prava u okviru crkvene hijerarhije. Patrijarsi i vladike, po pravilu, ne biraju se iz svešteničkih redova.

U Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi postoji jasno određena hijerarhija koja se deli u tri grupe. Prvi stepen hijerarhije (ujedno i najviši) rezervisan je isključivo za monahe.

 

I Episkopski stepen (samo monasi)

Episkopski stepen sadrži u sebi punoću sveštenstva i sva prava sveštenodejstvovanja i iz njega potiču svi ostali stepeni crkvene hijerarhije. Episkopu pripada vrhovna vlast u crkvenoj upravi – pravo učenja, pastirstva i duhovnog suda. Prema tome, episkopstvo je po sebi neophodno u crkvi, i “gde episkopstva nema, nema ni crkve”.

 

Patrijarh

 

Patrijarh predstavlja titulu poglavara pravoslavnih autokefalnih crkava. 

Nakon Velikog raskola 1054. godine, na teritoriji Vizantijskog carstva na čelu Crkve su se nalazila četiri patrijarha – carigradski, aleksandrijski, antiohijski i jerusalimski. Nakon osnivanja samostalnih slovenskih država i davanja autokefalnosti njihovim crkvama, njihovi poglavari su takođe dobili titulu patrijarha.

Danas u svetu, unutar Pravoslavne crkve, postoji devet episkopa sa činom patrijarha – carigradski, aleksandrijski, antiohijski, jerusalimski, ruski, srpski, rumunski, bugarski i gruzijski.

Arhiepiskop

 

Sveti Sava, prvi srpski arhiepiskop

Arhiepiskop je glavni episkop, stariji episkop, mada su svi episkopi jednaki i ravnopravni. Apostolskim pravilima se nekim od episkopa daje pravo vrhovnog nadzora nad drugima, radi pomoći u teškim situacijama.

U Srpskoj Pravoslavnoj crkvi počasnu titulu arhiepiskopa nosi patrijarh sa titulom arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski.

Osim njega, arhiepiskopsku počasnu titulu unutar svojih eparhija nosi i mitropolit crnogorsko-primorski sa titulom arhiepiskop cetinjski, mitropolit crnogorsko-primorski, zetsko-brdski i skenderijski i egzarh sveštenog trona pećkog i mitropolit dabrobosanski sa titulom arhiepiskop sarajevski, mitropolit dabrobosanski i egzarh sve Dalmacije. Takođe, čin arhiepiskopa nosi poglavar Ohridske arhiepiskopije g Jovan VI sa titulom arhiepiskop ohridski i mitropolit skopski.

Mitropolit 

Mitropolit Amfilohije Radović, Foto: Foto: Wikipedia/Dragan S. Tanasijević

Čin mitropolita se nalazi neposredno ispod čina arhiepiskopa. Mitropolit je arhijerej jedne oblasti čije se sedište nalazi u glavnom gradu te oblasti ili pokrajine.

Trenutno ima tri mitropolita – mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije i mitropolit dabrobosanski Hrizostom. Postoji još i titula mitropolita skopskog koju nosi arhiepiskop ohridski Jovan VI, poglavar Ohridske arhiepiskopije.

Episkop (vladika)

 

Vladika Vasilije sremski

Episkop ili vladika (od grčkog “episkopos” – nadziratelj, glavni pastir stada) stara se o ustrojstvu Crkve i starešina je ne samo višem i nižem sveštenstvu, nego i svim vernicima svoje eparhije.

Episkop ima duhovnu i administrativnu upravu na jednoj određenoj teritoriji koja obuhvata lokalne opštine koje se u Pravoslavnoj crkvi zovu parohije. 

Administrativna jedinica jednog episkopa zove se obično episkopija ili eparhija.

II Prezviterski stepen (monasi i sveštenici)

Prezviterski stepen podrazumeva monahe i sveštenike koji imaju pravo da vrše crkvene službe, ali ne i da postavljaju vršioce tih službi tj. sebi ravne (to pripada episkopskoj vlasti).

III Đakonski stepen

 

Sveti arhiđakon Stefan 

U hijerarhiji Pravoslavne crkve postoje i crkvenoslužitelji, a to su đakoni. Oni nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.

Dužnost đakona i u osvih hrišćanstva je bila da pomažu apostolima, odnosno episkopima i prezviterima pri vršenju bogosluženja i u propovedanju Svetog pisma. Služili su za agapama (trpezama ljubavi), zato su i dobili ime đakoni (grčka reč “diakonos” znači onaj koji služi).