ŠAPUTANJE: “Mi SRBI smo u stanju da poverujemo u sve, dokle god je to nešto usmereno PROTIV NAS SAMIH!”

Dnevno - šaputanje
Dnevno.rs/Kolaž

"Niko ne može toliko da mrzi, koliko Srbi ne mogu da podnesu sami sebe!"

 

Neverovatno je šta sve čovek može da primeti i da nauči o svom narodu čitajući komentare po društvenim mrežama… To je bolje od svake psihološke studije ili istorijskog predavanja. Analizom komentara na Internetu lako se prodre u genetski kôd nacije, sazna se šta je to iskonsko u tom narodu što ga tera da živi tako kako živi.

Prilično sam siguran, samim tim, da smo za veći deo svog “savršenog” života krivi baš mi, Srbi. Lično i personalno, što bi se reklo.

Pričamo unaokolo kako je užasno to što stranci imaju loše mišljenje o nama, ali retko kad se zapitamo zašto je to tako. Da li smo im ikada pružili priliku da pomisle nešto lepo? 

Danas, u doba savremene tehnologije, svaki stranac može da ode na Google Translate i da vidi šta mi to pišemo o nama samima. I zapanjiće se, garantujem, videvši da toliko ne podnosimo sami sebe.

PISMO RAZOČARANOG SRBINA: “Nismo mi narod NAJSTARIJI, nego NAJZABORAVNIJI i NAJZABORAVLJENIJI!”

Patriotski se busamo u grudi kako smo najpametniji, najlepši, najcivilizovaniji, ma, sve živo “naj” što nam padne na pamet, pa čak i narod najstariji. Puni smo sebe i naprosto se obožavamo – sve dok ne dobijemo priliku da se opljunemo. Makar to bio i anonimni komentar na Internetu, ali nećemo propustiti šansu da kažemo da smo glupi/užasni/zli…

U stanju smo da poverujemo u sve živo što nam se servira, dokle god je to nešto kontra nas samih.

Tako ovih dana Internetom kruže dve fotografije koje su, naizgled, isečci iz starih novina. Naizgled – ako gledate sa jedno dva metra daljine i ne vidite koliko je savršen taj print. Preterano savršen, moderan.

 

Reč je o, naravno, lažnim člancima čuvene “Njuz” ekipe koji su, navodno, objavljeni 1892. i 1903. godine, a zapravo se nalaze u knjizi (“Prava istorija sveta“) ove domišljate grupe mladih koja se bavi pisanjem satiričnih vesti.

Međutim, ma koliko da neki ljudi u komentarima ukazuju na to da je reč o Njuzu i mole ljude da se ne “primaju” toliko na te tekstove, mi ne odustajemo.

Zašto? Zato što je to savršena prilika da Srbin kaže za sebe da je najgori na svetu!

Ljudi masovno uzdišu i krste se, dele unaokolo ove fotografije, kukajući nad “seljaklukom” i “nekulturom”, pa čak i usput dodajući da je “Maršal Tito bio zaje*an igrač” – iako to nema veze sa temom članka.

PISMO BESNOG SRBINA: Sami smo sebi NAJVEĆI NEPRIJATELJI, a PLJUVANJE po “NEMANJIĆIMA” je najbolji dokaz za to!

Nisu samo ove dve fotografije dokaz toga da smo spremni u sve da poverujemo samo da bismo sebi dali “opravdanje” za pljuvačinu.

Tu je i ona priča o “Makenzijevom hrastu starom 150 godina kojeg će iseći zbog naprednjačke fontane“… Na kraju se ispostavilo da nije hrast, nego platan, nije Makenzijev, nije toliko star, neće ga seći, neće biti fontane… Ali mi smo zaseli i zakukali pod tim istim drvetom bacajući smeće unaokolo i kukajući na prljav grad.

To smo mi, narod koji kontrira sam sebi po svaku cenu. A dokle ćemo tako, to je pitanje na koje niko živ nema odgovor…