Tri generacije Veljovića napravilo je MALI RAJ KRAJ NIŠKE BANJE, a kada ga vidite – poželećete da ih posetite (FOTO)

Srndać, magarac, koza, ovca, zečevi, 40-tak pasa i 10 konja žive spokojno na imanju Konjičkog kluba "Čegar" pored Niške Banje, a o njima brinu tri generacije porodice Veljović iz Niša – Vladeta (73), njegov sin Aleksandar, unuka Dunja, unuk Milan i njegova devojka Mila Milosavljević.

Beta

Veljovići maltene žive u konjičkom klubu jer briga o velikom broju životinja zahteva danonoćni rad. Najstariji Veljović, Vladeta kaže da danju radi, a noću razmišlja kako će da obezbedi dovoljno hrane za sve životinje.

– Za svakog konja potrebno je dnevno 15 kilograma sena i specijalne granulirane hrane, a za pse je mesečno potrebno 250 kilograma granulirane hrane i plus belo meso koje im je drugi obrok – kazao je Veljović za agenciju Beta.

Srednjoškolac obnovio pradedinu kuću: Imanje nikog nije zanimalo, a on je NAPRAVIO RAJ KRAJ SMEDEREVA (FOTO)

Beta

Veljović je rekao da je u Konjički klub “Čegar” došao još kao osmogodišnji dečak, potom je igrao fudbal i radio kao nastavnik fizičkog, ali su konji i konjički sport ostali njegova najveća ljubav.

– Klub ‘Čegar’ je posle Drugog svetskog rata bio društvena svojina, a 1992. godine je zbog promene zakona morao da promeni status i postane samostalno preduzeće. Kada je postao preduzeće u koje je potrebno ulagati u njemu je ostala samo moja porodica – rekao je Veljović.

Prema njegovim rečima, tri generacije Veljovića podelile su poslove u klubu tako da se on i njegov sin brinu o konjima, unuk i njegova devojka o psima koji se nalaze u pansionu za pse, a najmlađa Dunja (8) brine o mini zoološkom vrtu u kome su srndać, magarac, zečevi, koza i ovca.

– Klub je otvoren preko celog dana za ljubitelje životinja, a ulaz ne naplaćujemo. Ulaznica je šargarepa, jabuke i šećer za konje, ali onoliko koliko posetioci mogu i žele da donesu – izjavio je Veljović.

On je kazao da njegova porodica novac neophodan za nabavku hrane za životinje i pokriće drugih troškova obezbeđuje organizovanjem škole jahanja i naplaćivanjem jahanja onima koji žele da to probaju.

– Sigurno smo 1.500 dece predškolskog i školskog uzrasta naučili da jašu konje. Radimo i sa decom sa autizmom, decom sa cerebralnom paralizom i drugom decom sa invaliditetom. Za njih je jahanje deo terapije – rekao je Veljović.

Beta

Kako je kazao Veljović, Konjički klub “Čegar” više ne učestvuje u trkama jer je za to potrebno puno para, ali police prepune pehara i diploma govore o njegovim nekadašnjim velikim uspesima.

– Naš klub je osam godina bio najbolji u konjičkom sportu u Srbiji i Crnoj Gori u svim kategorijama takmičara, počev od najmladjih i do najstarijih. Dva puta je proglašavan najboljim sportskim kolektivom u Nišu – istakao je Veljović.

On je rekao da je već dugo Konjički klub “Čegar” utočište i za jedan broj napuštenih pasa i pronađenih divljih životinja. Neke životinje, dodao je, poput magarca, koze i ovce, klub je nabavio da bi deca mogla da ih vide, a od prošle godine klub ima i pansion za pse.

Beta

Mila Milosavljević rekla je da su ona i njen momak Milan Veljović došli na ideju da otvore pansion za pse na prostoru na kome se nalazi konjički klub nakon što su ispred svoje kuće pronašli psa kojeg nigde nisu mogli da zbrinu.

– Ljudi koji čuvaju pse nudili su mi da ga stave na terasu ili u šupu što nam je bilo neprihvatljivo. Nakon toga smo uzeli deo prostora konjičkog kluba, opremili ga i počeli da primamo pse. Najpre smo primali samo vlasničke pse, a potom i pse koje ljudi pronađu a nemaju gde da ih sklone – izjavila je Mila Milosavljević.

Ona je kazala da u prvom, i za sada jedinom registrovanom pansionu u Nišu, psi imaju kompletnu brigu i negu bez obzira da li su vlasnički ili pronađeni na ulici. Psi koji su pronađeni na ulici ostaju tu sve dok se ne udome.