VUKOV NAJVEĆI “GREH”: Čitava Evropa divila mu se zbog OVE KNJIGE, a u Srbiji je proglašen za NEPRIJATELJA CRKVE

Vuk Stefanović
Wikipedia

Srbija ove godine slavi važan jubilej - dva veka od objavljivanja "Srpskog rječnika" Vuka Stefanovića Karadžića!

 

Sastavljanju rečnika narodnog srpskog govora Vuk je pristupio 1815. na predlog i preporuku slaviste i dvorskog bibliotekara Jerneja Kopitara.

Najobimniji posao oko prikupljanja građe odvijao se u manastiru Šišatovcu, gde je Vuk boravio kao gost arhimandrita Lukijana Mušickog 1816. godine.

“Rječnik” iz 1818. ukupno sadrži 26.270 reči.  Puno ime glasilo je “Srpski rječnik istolkovan njemačkim i latinskim riječma“. Vukov saradnik Jernej Kopitar pomogao je oko prevoda odrednica na latinski i nemački, kao i u drugim leksikografskim poslovima oko koncepcije i izrade rečnika.

Više od obične knjige

Biblioteka Matice srpske priredila je elektronsku izložbu povodom obeležavanja dvesta godina od objavljivanja prvog izdanja “Srpskog rječnika” Vuka Stefanovića Karadžića. Možete je pogledati u javnom katalogu Biblioteke od 1. do 28. februara 2018. i na veb sajtu BMS. Autorka je Aleksandra Drapšin, a urednik je Selimir Radulović.

Mnoge ugledne ličnosti bile su pretplatnici, a među njima znatne priloge dali su mitropolit Stefan Stratimirović i plemić Sava Tekelija. Štampanje je pomogao i bečki trgovac Teodor Tirka koji je dao najveći prilog, ali s tim da preuzme deo tiraža i naplati dug.

“Srpski rječnik” je prva knjiga izdana reformisanom azbukom (izostaje slovo “h”, uneto u drugo izdanje) i novim pravopisom. Uz “Rječnik” Vuk je dao i kratak pregled srpske gramatike.

Vukov “Rječnik” nije samo leksokografsko delo, već i “enciklopedija narodnog života“, kako se o njemu govori. U “Rječniku” su opisana narodna verovanja, običaji, nošnja, jela, svakodnevni poslovi, društveni odnosi, oružje, škole, biljke… Delo je i riznica narodnih umotvorina – poslovica, zagonetki, izreka, lirskih i epskih narodnih pesama, basmi, bajalica, zdravica, tužbalica, legendi, skaski i anegdota, pa sve do pripovedaka, šaljivih priča, priča o životinjama…

Postojali su problemi izdavanja dela na narodnom jeziku i novom azbukom. Teškoće oko

 

štampanja novim slovima prevaziđene su pronalaženjem štamparije Jermena mehitarista u Beču koji su imali dozvolu objavljivanja na istočnim jezicima.

 

ŽENU, DECU I PSA TREBA BITI I HRANITI: Izreke koje je ZAPISAO VUK KARADŽIĆ, a koje danas ZGRAŽAVAJU normalan svet

 

Vukov “neprijatelj broj jedan”

Kada je objavljen, u evropskim učenim krugovima “Rječnik” je dobio pohvale i priznanja, ali je u srpskim sredinama “dočekan na nož”. Osim nove azbuke, a naročito zbog latiničkog slova jota (“j”) unetog u njen sastav, neprijateljstvu su doprineli i leksička građa “sramotnih” reči, kao i upotreba jekavskog narečja. 

Bilo je i onih koji su u Vuku videli neprijatelja pravoslavne crkve i države koji je imao nameru da preko reforme pravopisa započne unijaćenje Srba. U ovom stavu naročito je prednjačio Stefan Stratimirović, mitropolit karlovački i vođa Srba u Austrijskoj carevini. 

Pod snažnim uticajem borbe i da bi očuvao pravoslavlje Stratimirović postaje sve više i više konzervativan. Već posle prvih Vukovih knjiga, dejstvovao je preko budimskih vlasti da se onemogući štampanje ovih dela. Stratimirović se posebno nije mirio sa Vukovom azbukom, zbog izbacivanja starih ćiriličnih slova i uvođenja slova “J”, smatrajući to napuštanje pravoslavlja i “pokatoličavanjem”. 

Vuk Karadžić je i pored kritika nastavio svoj rad, a njegov “Rječnik” bio je jedan od najvažnijih koraka u borbi za jezik. Mitropolit Stratimirović je do kraja agitovao protiv reforme, ali je naprasno umro u septembru 1836. godine.

Godina 1847. postala je godina Vukove pobede, i godina u kojoj je konačno dokazao da je srpski narodni jezik jedini pravi jezik Srba, tj. da je staroslovenski jezik mešavina ruskoslovenskog i srpskog narodnog jezika bez čvršćih pravila. Ipak, iako je reforma ove godine postala stvarnost, trebaće dvadeset i jedna godina da se u Srbiji zvanično prihvati Vukov pravopis.