Proslavljeni hrvatski reditelj je u autorskom tekstu za "Blic" opisao kako je tekla njegova saradnja sa Nebojšom Glogovcem tokom snimanja filma "Ustav Republike Hrvatske".

 

– Negdje na samom početku priprema za film “Ustav Republike Hrvatske” dogovorio sam s Nebojšom da dođe u Zagreb i da uz pomoć lektorice prođemo scenarij, ustanovimo osnovne naglaske. Ukratko, da proces pretvaranje Hercegovca u Zagrebčanina započnemo radom na jeziku – priseća se Grlić priprema za snimanje jednog od najboljih filmova napravljenih tokom poslednjih godina u regionu.

– Počeli smo čitati. Prvih nekoliko minuta ispravljala je Nebojšu krajnje mehanički. Nakon desetak minuta počela ga je gledati, zatim sve pažljivije slušati da bi na kraju s podosta žara počela tumačiti nijanse. Gledao sam Nebojšu kako svojim umijećem i mirom “kupuje” gospođu Škavić malo pomalo, polagano i bez žurbe. I, naravno, kako gospođa Škavić, kao rasna lektorica, u toj igri sve više i više uživa.

Čitanje je trajalo gotovo puna tri sata. Na kraju je ustala, pružila Nebojši ruku i rekla: “Gospodine, vi mene ne trebate. Vi to sjajno radite. Ne sjećam se da sam srela nekoga tko od prve tako dobro čuje nijanse. Bravo.” Pokušao sam je nagovoriti da za mjesec dana, negdje pred samo snimanje, još jednom zajedno pročitamo tekst, ali odlučno je odbila i izlazeći rekla: “Gospon Grlić, bili ste u pravu. Ovaj gospodin me je svojim čitanjem uvjerio da to neće biti film o Hrvatima i Srbima, da će to zaista biti tužna priča o ljudskoj samoći.”

To što se dogodilo gospođi Škavić dogodilo se kasnije manje-više i gotovo svim članovima filmske ekipe. Nebojša ih je sve, s blagim osmijehom u očima, polagano i bez nametanja, jednostavno “kupio”.

Snimanje je trajalo preko dva mjeseca. Proveli smo ih u kranjem miru. Ekipa je Nebojšu nosila, pazila i mazila. I on je prema njima bio jednako brižan. Nitko nije podigao glas, izgubio strpljenje, rekao nešto krivo. Ne sjećam se da mi je itko kao režiseru podario takav glumački mir, takvu radoznalost i spremnost na zajedničku igru kakvu mi je poklonio Nebojša.

Bio je miran, mudar, krajnje jednostavan i istovremeno zajebano kompliciran čovjek. To ga je i činilo velikim glumcem. Nije tu bilo neke posebne tehnike ni škole igranja. Kod njega su i život i gluma izlazili iz njegove ljudskosti, iz unutrašnje osjetljivosti i vanjske čvrstoće, iz te kontradikcije koja pokreće prave igrače. Imao sam veliku sreću i čast što sam s njim mogao raditi, uživati u zajedničkoj igri.

Strašno će mi nedostajati – napisao je Grlić za “Blicov” dodatak “Pop i kultura”.