KONAČNA ISTINA: Da li pamćenje zavisi od godina?

Mozak
Pixabay.com

Na pragu četrdesetih dešava se da počnemo da primećujemo da nam je teže da pamtimo neke informacije, na primer gde smo ostavili ključeve od kola. Ali, istraživači kažu da razlog za to uopšte ne mora da bude gubitak pamćenja, već bi mogao biti u pitanju rezultat promene informacija na koje se mozak koncentriše tokom formiranja i pretraživanja pamćenja.

“Ta promena u strategiji pamćenja koja dolazi sa godinama može da ima štetne posledice na svakodnevno funkcionisanje koje se oslanja na pamćenje detalja poput toga gde ste parkirali kola ili kada ste uzeli lekove”, kaže Nataša Radža, vanredna profesorka odseka psihijatrije na univerzitetu Mekgil.

Danas se smatra da se promene u mozgu povezane sa demencijom pojavljuju decenijama pre nego što se ispolje simptomi bolesti. Zato je ključno pitanje koje se razmatra u savremenim istraživanjima pamćenja tokom procesa starenja, otkriti koje su promene u mozgu normalne, a koje nisu. Ali Radža kaže da se istraživanja veze starenja i pamćenja uglavnom koncentrišu na razumevanje promena u mozgu u kasnijim fazama života. “Zbog toga imamo oskudno znanje o tome šta se dešava u sredovečnoj dobi tokom zdravog starenja i kako to utiče na promene koje su ustanovljene u kasnijoj dobi. Naše istraživanje imalo je za cilj da se pozabavi tom temom.”

U ovom istraživanju, čiji su rezultati objavljeni u časopisu NeuroImage, 112 zdravih ispitanika uzrasta od 19 do 76 godina posmatralo je slike različitih lica. Od njih je zatim traženo da se prisete gde se konkretno lice pojavilo na ekranu (levo ili desno) i kada se pojavilo (pre više ili pre manje vremena). Istraživači su koristili funkcionalnu magnetnu rezonantnu tomografiju kako bi ustanovili koji su se delovi mozga aktivirali tokom prisećanja tih detalja.

 

Radža i njene kolege otkrili su da su mlađi ispitanici aktivirali svoj vizuelni korteks dok su uspešno obavljali zadatak. “Oni zaista obraćaju pažnju na detalje koji se opažaju čulima kako bi mogli da odgovore na pitanje”, objašnjava Radža.

S druge strane, sredovečni i stariji ispitanici nisu pokazali isti nivo aktivacije vizuelnog korteksa kada su pokušavali da se sete potrebne informacije. Umesto toga, aktivirao se njihov medijalni prefrontalni korteks. To je deo mozga zadužen za informacije koje se odnose na sopstveni život i samoispitivanje.

Iako su u ovom eksperimentu sredovečni i stariji ispitanici imali slabije rezultate u odnosu na mlađe ispitanike, Radža kaže da je pogrešno tumačiti odgovor sredovečnih i starijih mozgova kao rezultat oštećenja. “To ne mora da bude ‘nedostatak’ funkcije mozga per se. Pre će biti da oslikava promene u tome šta odrasli smatraju ‘važnom informacijom’ kako stare.”

Drugim rečima, sredovečni i stariji učesnici jednostavno su se koncentrisali na druge aspekte događaja u odnosu na mlađe ispitanike.

Prema Radži, sredovečni i stariji ispitanici mogli bi da poboljšaju svoje sposobnosti prisećanja tako što bi naučili da se koncentrišu na spoljašnje, umesto na unutrašnje informacije. “To može biti razlog zašto neka istraživanja ukazuju na to da je usredsređujuća meditacija povezana sa zdravim kognitivnim starenjem.”

Radža trenutno analizira podatke dobijene kao rezultat sličnog istraživanja kako bi utvrdila da li postoje bilo kakve rodne razlike u funkciji pamćenja kod sredovečnog mozga. “Sredovečne žene prolaze kroz značajne hormonske promene. Zato se postavlja pitanje koliko su na ove rezultate uticale žene koje su prošle menopauzu.”