NASILJE RAĐA NASILJE: Ovaj krvnik je izvršio na desetine ubistava i više od 1000 silovanja maloletnih dečaka!

Karl Panzarm
print screen/you tube/Virgil Films and Entertainment

Karl Panzram, tetovirani visoki div ledeno sivih očiju, 1920-ih godina je krenuo brodom prema Angoli kako bi radio kao mornar.

 

Nakon što je došao u Lobito zaliv, unajmio je nekoliko lokalnih vodiča da ga odvedu u lov na krokodile. Ipak, ovaj krvnik je imao drugi plan u glavi. Dok su se kanuom spuštali niz reku, upucao je svakog člana posade, pa ih je jednog po jednog bacao izgladnelim životinjama. To je tek jedan u nizu zločina, uključujući i 21 ubistvo i više od 1.000 silovanja mladih dečaka i muškaraca, koje je Panzram priznao.

Za razliku od lukavih ubica poput Teda Bindija ili Rodnija Alkale, Panzram je ostao brutalno iskren do kraja:

– Za sve te stvari, nije mi nimalo žao. Mrzim celi prokleti ljudski rod, uključujući i sebe –  stoji u autobiografiji koju je napisao u zatvoru.

Stručnjaci koji su ga posmatrali, potvrdili su da je zaista reč o zlotvoru čiji koreni zla sežu u rano detinjstvo.

Batine i silovanja kao oblik kažnjavanja

Rođen je 1891. godine u siromašnoj porodici u Minesoti, a otac ih je napustio kad je imao osam godina. Ubrzo nakon toga je zbog niza provala  završio u popravnoj školi “Crveno krilo”, koja je Panzrama odučila dovesti u red “sadističke metodama”.

Kažnjavali su ga tako što su ga tukli i silovali, zbog čega je zaključio da je celi svet “us***a rupa i da će otići u svet i opustošiti ga!”.

Kada je završio školu, proveo je nekoliko godina spavajući u teretnim vozovima. Tokom jedne vožnje silovala ga je grupa ljudi, ostavivši ga “tužnog i bolesnog, ali i mudrijeg nego pre”, piše Panzram u svojoj autobiografiji.

Godine 1915. proputovao je kroz Idaho, Kaliforniju i druge države uz reku Kolumbiju. Ostavljao je za sobom spaljene građevine, mnoštvo opljačkanih mesta i brojne silovane dečake i muškarce. Otprilike u isto vrijeme, osuđen je na sedam godina zatvora u Oregonu zbog provale. Kako bi ga dodatno kaznili, čuvari su ga obesili i ostavili da satima visi, zatim su u njega uperili cevi sa vodom, te su ga nedeljama držali u samici u kojoj se hranio samo bubašvabama.

Iz pakla je pobegao 1919. godine, pa počinio  i prva ubistva. U Njujorku je unajmio mornare da rade na jahti koju je ukrao. Uspavao ih je uz pomoć alkohola i zatim upucao, svu desetoricu. Uskoro se uputio za Angolu gde je silovao i ubio jednog dečaka pre nego što je krenuo na krokodilsku ekspediciju. Godinu dana kasnije, sakrio se na brodu u Lisabonu, samo da bi otkrio da ga traži policija koja je znala za njegove zločine u Africi. Ubrzo nakon toga, brodom je krenuo natrag za SAD.

 

U zatvorima uvek ista priča

1928. godine uhapšen je zbog serije provala, pa je završio u zatvoru u Vašingtonu. Nakon što je upravnik zatvora shvatio da je Panzram pokušao pobeći, čuvari su mu stavili lisice i tukli su ga do besvesti. 26-godišnji čuvar Henri Leser se sažalio i dao je Panzramu jedan dolar da kupi hranu i cigarete.

– Niko prije toga nije bio dobar prema njemu u životu –  izjavio je Džon Borovski koji je 2012. režirao dokumentarni film “Carl Panzram: The Spirit of Hatred and Vengeance”.

Vremenom su Karl i Henri  postali prijatelji. Henri mu je svakog dana ubacivao olovku i papir u ćeliju, te ga je uveravao da mora napisati svoju životnu priču. Panzram je osuđen na 25 godina zatvora u Kanzasu. Đavo mu tada ne da mira, pa je ubrzo ubio nadzornika u vešernici, zbog čega mu je kazna po hitnom postupku preinačena u smrtnu.

– Odbio je pomoć aktivista za ljudska prava, pa je nakon godina zlostavljanja ovo bio oblik samoubistva – izjavio je Borovski. Leser je sačuvao sve što je Panzram napisao, iako niko nije želio objaviti tako detaljne, sadističke opise.

Tek je 1970. godine objavljena autobiografija pod nazivom  “Killer: A Journal of Murder”. Mnogi su se iznenadili njegovim literarnim darom, kao i njegovom inteligencijom i stvarima za koje je bio sposoban. Uz to što autobiografija može pomoći kriminalistima da bolje razumeju kako funkcionišu mozgovi ljudi poput Panzrama, njegova priča može svima poslužiti kao lekcija, da ne bismo u budućnosti stvorili još čudovišta poput njega, te da sve ljude pre svega, slušamo.