NEBESKE SAHRANE: Bizarna tradicija koja je postala turistička atrakcija

Tibet
Wikipedia

U određenim delovima Azije već vekovima opstaje nesvakidašnji običaj: tela preminulih se izlažu kako bi privukla lešinare. Kako je moguće da je ovo postalo turistička atrakcija?

 

Nakon što neki meštanin premine, lokalni monasi postavljaju njegovo telo na vrh planine u sedeći položaj. Ubrzo sleću lešinari i gozba počinje.

Ova neobična tradicija još uvek postoji u Ćinghaju, Sičuanu, Tibetu, Unutrašnjoj Mongoliji, Mongoliji, Butanu, Nepalu i delovima Indije poput Sikima i Zanskara i, koliko god zapadnom svetu delovala surovo, smatra se odličnim načinom da se ukaže na prolaznost života. Tibetanski sveštenici veruju da je ovo veoma velikodušan čin prema preminulom jer su i on i njegovi rođaci živeli pokušavajući da obezbede hranu, zahvaljujući kojoj i postoji život.

Najstariji pisani zapis o ovom običaju može se naći u „Tibetanskoj knjizi mrtvih “.

Komunističke vlade Kine i Mongolije u prošlosti su ovu tradiciju tretirale kao primitivno sujeverje, a Kina ju je i zabranila krajem šezdestih godina prošlog veka (nakon Kulturne revolucije), što je trajalo do osamdesetih. Međutim, nebeske sahrane i dalje su se održavale u ruralnim sredinama.

Godinama je bio BUDISTIČKI MONAH, a onda je postao NAJTRAŽENIJA MANEKENKA u AZIJI (FOTO)

Danas je, međutim, iz više razloga, sve manje ovakvih „sahrana“. Najčešći uzroci su zabrane održavanja nebeskih sahrana u blizini urbanih područja i činjenica da se u pojedinim oblastima broj lešinara smanjuje. Tamo gde lešinara ima događa se da oni veoma loše reaguju nakon što pojedu ostatke čoveka koji je koristio lekove i sredstva za dezinfekciju.

Zanimljivo je da je ova tradicija postala svojevrsna turistička atrakcija. Kod Budističkog instituta „Larung Gar“, u blizini Sertara, u Sičuanu, napravljen je „Hram smrti“, kako bi se privukli turisti iz cele Kine. Posetioci nebeskih sahrana neretko fotografišu i snimaju ovaj čin.

Tibet je, takođe, veoma popularna destinacija za posmatrače nebeskih sahrana. Kao što možemo da vidimo u delu dokumentarnog filma Rasela O. Buša „Lešinari Tibeta“, nije redak prizor turista zaustavi monaha dok se ovaj spreme da sprovede ritual kako bi ga fotografisao, ljudi plaćaju da vide kako lešinari komadaju ljudske ostatke, guraju se kako bi snimili prizor iz što boljeg ugla.