NISTE SAMOSTALNO BIĆE: U vama živi još jedno ljudsko biće – barem tako tvrde naučnici

Bliznakinje
Pixabay.com

Verovatno ste ubeđeni da su vaši telo i um samo vaši. Međutim, istina je potpuno suprotna od toga!

 

Nekada davno, lako je bilo pratiti porodično stablo. Tata je upoznao mamu, malo su se poigrali, i eto vas na ovom svetu. Polovina vas je mamina, polivina tatina, a stoprocentno ste svoji.

Danas je ta jednostavna pričica mnogo komplikovanija. Pored gena vaših roditelja, vi

Volite mračne tajne, misteriozne događaje, teorije zavere i horor priče? Lajkujte nas na Fejsbuku, i svakodnevno uživajte u izboru priča od kojih se kosa diže na glavi, a noću spava sa upaljenim svetlima!  

ste pravi mozaik virusa, bakterija i – drugih ljudi!

Zapravo, vi ste blizanac jer je ogromna verovatnoća da vaši telo i mozak sadrže delove vaših rođaka. Ne samo da delite “svoje” telo sa njima, već oni utiču i na vaše ponašanje.

– Ljude ne treba posmatrati kao individualna stvorenja, već kao superorganizme – objašnjava Petar Kramer, profesor medicine sa univerziteta u Padovi.

– Ogroman broj ljudskih i neljudskih bića u nama se bori kako bi preuzeli kontrolu nad nama – navodi dalje Kramer koji je zajedno sa Paolom Bresan napisao članak u naučnom časopisu “Perspektive psihološke nauke” gde je zajedno sa psiholozima i psihijatrima razmatrao kako ova bića u nama utiču na naše ponašanje.

Verovatno vam sve ovo zvuči uzmenirujuće, ali već se dugo zna da su naša tela dom mnogim mikroorganizmima. Tako mikrobi u vašem sistemu za varenje proizviode neurotransmitere koji vam utiču na ponašanje. Ti mikrobi utiču i na to koje namirnice najviše volite. Ukoliko imate nesreću da se u vama nastani parazit Toxoplasma gondii, možete da se oprostite sa životom.

Ne utiču tako ti mikroorganizmi samo na ljude. Pojedini mikrobi iz mozgova pacova nateraju ove glodare da osećaju privlačnost prema mačkama, a sve kako bi se mikrobi nastanili u njima i nastavili da se množe.

Što se ljudi tiče, i njihov um lako može da potpadne pod kontrolu mikroba. Zbog njih su pojedini ljudi veoma skloni rizičnom ponašanju, a pored toga, oni uvećavaju šansu za šizofreniju i suicidalni ponašanje.

Kada ovako sagledamo stvari, sve je jasnije da naše samostalne odluke ne donosimo samostalno. Kada se u obzir uzme samo prisustvo mikroba, to je možda i svarljiva informacija, ali kada u priču uđu i drugi ljudi u vašem mozgu, stvari se komplikuju.

Najjednostavniji primer za objašnjenje ovoga su slučajevi sijamskih blizanaca koji dele mozak, navodi Kramer. Međutim, čak i “obični” blizanci dele organe iako toga nisu svesni. U toku ranih faza razvoja embriona, ćelije blizanaca ili trojki se međusobno razmenjuju. To se nekada smatralo retkom pojavom, ali naučnici su danas svesni da se to dešava prilično često. Tako oko osam odsto neidentičnih blizanaca i 21 odsto trojki, na primer, nemaju jednu već dve krvne grupe! Jednu su proizvele njihove ćelije, a drugu krvnu grupu proizvele su “strane” ćelije apsorbovane iz tela drugog blizanca. Drugim rečima, oni su himere – spoj dva tela. To se može desiti sa gotovo svim organima, uključujući i mozak.

Himera mozak može sa sobom nositi ozbiljne posledice. Na primer, znamo da određeni delovi mozga nose odgovornost za određene funkcije, ali prisustvo stranog tkiva koje nosi potpuno različite gene potpuno menja stvari. To može da objasni zašto je manja verovatnoća da su blizanci desnoruki – verovatno himera mozak poremeti taj balans.

Čak i ako nikada niste imali blizanca, postoji mnogo drugih načina na koji ste mogli da budete “zaraženi” tuđim ćelijama. Recimo, mogli ste da “krenete” kao dva fetusa u materici, ali da su se oni spojili u jedan u toku svog razvoja i tako ste nastali vi. Budući da se takvi procesi dešavaj u ranim fazama razvoja, ćelije postaju deo tkiva i ništa ne odaje da se taj proces dogodio, a ipak – vi nosite tuđe gene.

– Ličite na jednu osobu, ali imate gene neke apsolutno druge. Vi ste zapravo dvoje ljudi – objašnjava Kramer, dodajući da i sam zna za jedan ekstreman slučak, kada je majka dvoje dece na sopstveni šok saznala da nije njihova biološka majka! Takođe, dodaje Kramer, postoji i mogućnost da ćelije starijeg deteta ostanu u telu majke, i da završe u telu mlađeg deteta.