Ivana Marinića NIKO nije hteo da zaposli zbog jedne sitnice, a sada ide u Irsku za platu od 1000 evra nedeljno!

dablin
Pixabay.com

Prva hrvatska muška babica, Ivan Marinić, zbog nemogućnosti da dobije posao u struci odlučio je da spakuje kofere i da krajem marta ode u Irsku, piše "Jutarnji list".

 

Tamo ga čeka sve: siguran posao, smeštaj, plata od 600 do 1.000 evra nedeljno.

Odlazi da živi u Dablin, gde se već nalaze njegovi prijatelji koji su mu rekli kako su u tom gradu babice veoma tražene.

Kontaktirao je buduće poslodavce i dobio garanciju da ga kod njih čeka posao. U tom je trenutku je odlučio da ode iz Hrvatske: sada broji zadnje dane pre odlaska konobarišući u jednom kafiću u Slavonskom Brodu.

“Završio sam školu, odradio stažiranje, položio državni ispit i učlanio se u Hrvatsku komoru babica. Kad sam sve to obavio, ispostavilo se da za mene nema posla. Neću provesti pola života očekujući da se otvori slobodno mesto za mene, nego idem da ga sam pronađem”, priča Marinić.

Kako kaže, pozvao je i prijatelje iz struke da mu se pridruže.

GRADONAČELNIK ZA PRIMER: Na posao ide biciklom i ne prima platu

“Jedan kolega će doći u avgustu, nakon što odradi stažiranje. Verovatno neću ceo život provesti u Irskoj, vratiću se kući, ali ovo nije život kakav želim da živim”, kaže Ivan, koji pojašnjava kako mu je drago što je uspeo da pronađe bilo kakav posao nakon završetka školovanja.

Zanima ga njegova struka, i u njoj želi da se usavršava. Školovao se da bude babica, jer kako kaže, to je ono što voli i bilo koji drugi posao za njega je samo kratkotrajni kompromis dok se ne zaposli u struci.

Kaže kako se sa problemima suočio odmah nakon završetka školovanja. Kad su bolnice tražile njegov kadar, on je želeo da se prijavi na posao, ali se suočio sa birokratskim problemima.

On je, naime, prvi muškarac u Hrvatskoj koji se školovao za babicu. Ali, sistem tada nije bio spreman za njega: nije postojala muška verzija njegovog zanimanja, pa je Komora morala da menja pravilnik kako bi mu izdala licencu. To je potrajalo, pa u trenutku kad je konačno dobio licencu, bolnice više nisu imale potrebu za babicama.

“Kad sam odlučio da upišem ovaj smer u medicinskoj školi, nisam ni sanjao da ću jednog dana izazvati pravu zbrku. Na kraju su mi izdali svedočanstvo u ženskom rodu, a uverenje o položenom stručnom ispitu je izdato tako da se iz njega ne može shvatiti jesam li muškarac ili žena”, priča Ivan, koji dodaje kako mu je drago da je promenio sistem i ohrabrio druge momke da upišu ovaj smer.