Da li će stanodavci u Srbiji zaista plaćati porez? Evo zašto će akcija države PROPASTI

Zgrada
Pixabay.com

Akcija kojom bi trebalo da se zaustavi praksa da građani iznajmljuju stanove, a da ne plaćaju porez na kiriju, mogla bi da propadne pre nego što je i počela.

 

Naime, ključni element za realizaciju ovog plana, po svemu sudeći je – nezakonit.

Prema informacijama koje su dospele u javnost, Vlada Srbije je namerena da znatno smanji iznajmljivanje nekretnina “na crno”, a uvođenje te oblasti iz sive zone u legalne tokove, zahteva i MMF. Zato je i najavljeno da će Poreska uprava ukrstiti svoje podatke o imovini građana sa podacima dobijenim tokom poslednjeg popisa stanovništva 2011. godine, kako bi utvrdila fiskalne obveznike po ovom osnovu. Jedna od stavki na tom popisu, naime, bilo je i pitanje o osnovu korišćenja stana, odnosno o tome da li popisana lica iznajmljuju stan ili su vlasnici ili u njemu stanuju po nekom drugom osnovu. Upravo, ovaj deo plana je sporan.

Jer, podaci dobijeni popisom, ne smeju se koristiti ni za kakve druge svrhe osim statističkih. To znači da bi Poreska uprava postupila protivzakonito, ako bi pristupila pojedinačnim popisnim podacima – odnosno ako bi pogledala adrese na kojima su se ljudi izjasnili kao podstanari ili zakupci stanova.

Ograđujući se da su do sada dostupni podaci neprecizni, Rodoljub Šabić, poverenik za zaštitu podataka o ličnosti, potvrđuje za list Danas da bi obrada ličnih podataka građana sa popisnih lista bila protivzakonita.

“Najave prenete medijima da će poreznici u kontekstu utvrđivanja poreza na izdavanje stanova koristiti i podatke dobijene tokom popisa su prilično neprecizne. Nije sasvim jasno o kojim podacima se radi, pa nije uputno kategorično komentarisati. Ali, uz dužno poštovanje prema nastojanjima države da unapredi poresku disciplinu, ako bi se radilo o obradi ličnih podataka, to bi bilo suprotno odredbama Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, koji zahteva da svrha obrade mora biti definisana nekim zakonom. A, uostalom, to bi bilo i u suprotnosti sa samim Zakonom o popisu, budući da on izričito predviđa da će se podaci iz popisa koristiti isključivo u statističke svrhe”, jasan je Šabić.

Kako država konkretno planira da iskoristi podatke iz popisa ostaje da se vidi. U Poreskoj upravi juče nisu mogli da odgovore na ta pitanja, ali su komentar obećali za danas.

Javno dostupni podaci iz popisa govore u prilog tome da postoji značajan prostor za naplatu poreza. Te 2011. godine u čak 122.530 stanova živeli su ljudi koji su se izjasnili kao podstanari, dok su u još 40.900 stanova bili građani koji su se izjasnili kao zakupci. Budući da, prema procenama nadležnih, tek jedan odsto zakupodavaca plaća porez, jasno je da postoji ogroman prostor za naplatu. Na ovu cifru od 163.430 stanova u kojima žive zakupci i podstanari sigurno treba dodati i bar deo od 136.949 stanova u kojima žive rođaci vlasnika, među kojima je osnovano pretpostaviti da ima i takvih koji plaćaju kiriju.

Pojedine procene govore da bi potpuna naplata ovog poreza mogla da dodatno popuni budžetsku kasu sa više od 50 miliona evra. Ova procena nije neosnovana, jer ako se uzme da je prosečna kirija samo 150 evra, a poreska stopa je 20 odsto, onda bi godišnji porez za 163.000 stanova iznosio ukupno 58,7 miliona evra.

Pa ipak, naplata ovog poreza zasigurno neće ići lako. Ne samo što individualni podaci iz popisa ne smeju da se koriste, već su neadekvatni za bilo kakvu naplatu poreza, budući da nema nikakve sigurnosti da su građani prilikom popisa govorili istinu. Još kada se uzme da je od popisa prošlo pet godina, čitava stvar postaje još neizglednija.

Čak i kada bi svi podaci bili tačni i aktuelni i kada bi Poreska uprava imala zakonit način da im pristupi, opet bi naplata predstavljala herkulijanski poduhvat, jer naši poreznici jednostavno nemaju dovoljno kapaciteta da obiđu značajan procenat stanova za koje se sumnja da se izdaju i da sprovedu kompletan postupak utvrđivanja poreskog prekršaja.