Za razliku od hrvatskog tržišta, gde su naši proizvodi minimalno zastupljeni, srpske trgovine su već godinama preplavljene proizvodima iz susedne države.
Na listi najtraženijih hrvatskih proizvoda u Srbiji su preživeli hrvatski brendovi iz komunističkog doba, kao i domaći iz robnih grupa ulja, kafe, konditora, koji su sada u hrvatskom vlasništvu, pišu “Novosti”.
Pored vode “jana”, “cedevite” i “vegete”, koji su i u regionu broj jedan, kod nas se dobro kotiraju i “eva” sardine, “čokolino” dečje kašice, PIK-ova pečenica, “Krašove” bajadere, “bronhi” i “kiki” bombone, deterdžent “faks”…
Proizvođači iz Srbije ističu da reciprocitet ne postoji u gotovo svim robnim grupama, počev od mineralnih voda, do začina, kafe, konditora… Nova članica EU i dalje nije mnogo raspoložena za robu iz regiona, ali nemilice ulaže u marketing i plasman svojih proizvoda na srpskom tržištu.
– Velika je potražnja za vodom “jana”, u marketing je mnogo uloženo, stvorena je potreba za tom vodom i u drugim trgovinskim lancima. Odolevate neko vreme, ali kada počne svaki drugi kupac da se pita zašto nemate određeni proizvod, kao u ovom slučaju vodu, prinuđeni ste, pre ili kasnije, da nabavite tu robu. Nekada je “vegeta” bila neprikosnovena na našem tržištu, ali je sada ukupno gledano manja tražnja zbog visoke cene – objašnjavaju u trgovinskim kućama u Beogradu.
Lidersku poziciju u pojedinim trgovinskim lancima u oblasti dečjih kašica drži “čokolino”, kao i “cedevita” sa ukusom narandže, a slede riblje konzerve…
U okviru hrvatskih kompanija sada posluju domaći “Frikom”, “Dijamant”, “Grand kafa”, “Štark”, a odnedavno i “Multivita”.
Kada se gleda tržišno učešće, bez premca je svakako “Frikom”, sa sladoledima, ali i zamrznutim povrćem i morskom ribom. Gotovo više od 90 odsto pozicija frižidera sa sladoledom na otvorenom je u rukama “Frikoma”.
Sledi ulje “dijamant”, “grand” kafa, “smoki”, “bananice”… Kupovinom slovenačkog “Merkatora”, “Agrokor” će putem svoje prodajne mreže u regionu i Srbiji plasirati još više robe.
Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, dr Stipe Lovreta, kaže za “Novosti” da u uslovima kada postoji oštra konkurencija u borbi za potrošače, prednost u svakom pogledu treba da imaju kvalitetni i cenovno atraktivni proizvodi.
– Proizvođači u Srbiji tradicionalno nedovoljno pažnje posvećuju marketingu. Rak-rana” naših proizvođača je nedostatak prave tržišne orijentacije. Danas tu postoje u osnovi dva krajnja primera. S jedne strane, imamo proizvode i dobre brendove, ali nemamo razvijene kanale marketinga. Najbolji primer je proizvodnja maline po kojoj smo po obimu proizvodnje na jednom od prvih mesta u svetu, a po izvozu smo na oko 15. mestu. Jednostavno imamo logiku, napravili smo dobar proizvod, ali neka se neko drugi bavi prodajom i marketingom – dodaje Lovreta.
Lovreta naglašava i problem sa plasmanom vina. Srbija zaista ima veoma dobre komparativne prednosti u proizvodnji vina, ali u ovom segmentu mnogo toga treba da ulaže u marketing i prodaju.
S druge strane, i kada imamo otvorene kanale marketinga i kada čak imamo i kvalitetan proizvod, cenovno smo nekonkurentni. To je donedavno bio slučaj sa plasiranjem flaširane vode na bugarsko tržište.