MILION LJUDI U SRBIJI OČEKUJE IZVRŠITELJE: Ako se pojave na vratima najbolje je da URADITE OVO!

muškarac
pixabay

Prema podacima Komore javnih izvršitelja upravo ovoliko, svi izvršitelji u našoj zemlji, imaju predmete u radu. Dugovanja ima po svim osnovama, od komunalnih, preko preduzeća u stečaju, pa sve do dugovanja na osnovu pravosnažnih sudskih presuda. Najveći broj predmeta su upravo neplaćeni računi za komunalne usluge.

 

Kada se iscrpe sve pravne mogućnosti, a dug ipak ne naplati, tada zapravo počinje posao javnog izvršitelja.

Ukoliko se dug ne izmiri u roku od osam dana, ili ne preda prigovor na presudu, oni kucaju na vrata, popisuju i plene imovinu dužnika. Predmet izvršenja može biti bukvalno sve što dužnik poseduje, što se u javnim registrima vodi na njegovo ime. Na primer, auto, nepokretna imovina…                      

 Od 2012. godine, kada je komora osnovana, do danas bilo je ukupno oko dva miliona predmeta. Polovina od toga je rešena. Dužnici se najčešće žale na visinu duga, odnosno, kako je moguće da za neku komunalnu uslugu duguju 5.000 dinara, a na kraju im se pleni imovina u vrednosti od 40.000 dinara. U Komori objašnjavaju da je deo toga kamata, koja se obračunava svaki dan, a ostatak ide za troškove prinudne naplate, koja je sama po sebi veoma skupa.

Koja će se imovina prodavati zavisi od visine duga i vrednosti imovine. Važno je znati da i u ovom postupku i dužnici imaju svoja prava. Pa tako, radi namirenja duga, nije moguće zapleniti onu imovinu koja se smatra potrebnom za život pojedinca ili porodice.

Kada su u pitanju pokretne stvari ne može da se zapleni odeća, obuća, šporet, frižider, kao i zalihe hrane i ogreva za tri meseca i novca za mesec dana. Ukoliko je dužnik korisnik nekih socijalnih davanja, prima dečiji dodatak ili invalidnina, ni to ne može biti predmet zaplene. Dok se zarade i penzije obustavljaju najviše do dve trećine ukupnog iznosa, piše portal “Kamatica”.

Ali, ako je dužnik na primer stolar ili frizerka i tako zarađuje za život i izdržava porodicu, to se ne smatra osnovnom imovinom potrebnom za život. Tada bi predmet izvršenja bila i sva njihova sredstva za rad, u slučaju stolara sve mašine, a u slučaju frizerke sva oprema za frizerski salon.

Ukoliko je dužnik, podstanar i na toj adresi i prijavljen, osim njega dugove plaća i vlasnik tog stana. Ali, i on ima svoja prava.

U komori javnih izvšitelja objašnjavaju da bi to „treće lice“ trebalo da pokrene postupak za dokazivanje da je imovina u stanu njegova, ali ni to ne zaustavlja izvršenja. Tek kada to sud utvrdi, obustavlja se plenidba imovine. I zato oni apeluju na sve dužnike da je najbolje „da se sa izvršiteljima i sarađuje“, kao i da zajednički mogu pronaći i „olakšavajuće okolnosti“.

Jedna od njih je ako, na primer, dužnik donese potvrdu da mesecima nije primio zaradu. Takođe, moguć je i dogovor da se dug otplaćuje na rate. I na kraju, ceo postupak prinudne naplate dugovanja, ukoliko se to nedvosmisleno utvrdi, može se potpuno zaustaviti zbog nemaštine, odnosno siromaštva dužnika.