Pobegli iz Hrvatske sa samo dve kese, pa u Srbiji izgradili duvansku imperiju (FOTO)

Da se vredni i hrabri ljudi iz svih nedaća koje ih snađu mogu izdići poput feniksa i svojim radom izgraditi sve ispočetka, pokazuje ova priča o jednoj ženi koja je izbegla sa svog ognjišta, ali je uz pomoć svojih 'deset prstiju' stvorila novi dom i plantažu duvana.

Žena koja je u ratnom vrtlogu devedesetih napustila svoje veliko imanje u Hrvatskoj sa mužem i dvoje male dece, sa dve kese u ruci došla je u Srbiju. Našla se u jednom sremskom selu u blizini Šida. O tome kako je od dve kese sa stvarima došla do svoje plantaže duvana gospođa Marija K. priča svoju priču za Dnevno.rs.

– Pre rata moja porodica i ja živeli smo u Podravskoj Slatini u Hrvatskoj. Imali smo veliku kuću i imanje. Bavili smo se sađenjem kamilice, koju smo prodavali farmaceutskim kućama. Mnogo smo radili, ali smo lepo i živeli, a onda je došao taj nesrećni rat – počinje svoju priču Marija.

U vihoru rata od svega što je imala, uspela je da sačuva samo dve kese, dvoje male dece i supruga.

– Mi smo pobegli „na vreme”, neki su ostali. Nismo znali gde ćemo, naša kolona se zaputila ka sremskim selima, pa smo i mi krenuli sa njima. Tako smo i mi došli ovde – kaže ona.

Marija i njena porodica našli su krov nad glavom u jednom sremskom selu u blizini Šida.

– Našla sam se u kući osrednje veličine, sa nešto zemlje. Ali, eto u onom ludilu je bilo „daj šta daš” – kaže ova žena.

O tome kako su počeli da se bave proizvodnjom duvana i o prvim neuspesima, ova hrabra žena kaže:

– Mi smo došli, nismo znali ni šta ćemo ni kako ćemo, a naši sinovi bili su mali. Pošto smo imali to malo zemlje, rešili smo da pokušamo da posadimo kamilicu, jer to smo radili u Hrvatskoj. Međutim, ništa od useva nije uspelo. Nismo znali šta ćemo, u međuvremenu od ostalih meštana saznala sam da su neki posadili duvan. Mi nismo imali iskustva sa tim, ali odlučili smo da pokušamo. Opet nije uspelo, loša godina je bila – nastavlja Marija

I posle prva dva neuspeha, Marija kaže da se ona i njen suprug nisu predali.

– Taman smo razmišljali šta dalje kad smo saznali da postoji jedna firma koja otkupljuje duvan. Došli smo do vlasnika te firme i sklopili dogovor. On je nama obezbedio seme duvana i ostale sitnice za rad. Naše je bilo da posadimo i da mu na kraju damo gotovu sirovinu. A, on bi od ukupne količine duvana odbio cenu semena i nafte, a ono što bi ostalo kad se odbiju troškovi, to je bila naša zarada – objašnjava ova vredna žena.

O velikom riziku koji su prihvatili i o danima u kojima su se borili dok im je kuća bila pod hipotekom, Marija kaže:

– Da, morali smo staviti kuću pod hipoteku, jer ukoliko duvan ne bi uspeo, morali bi nekako platiti troškove. Bilo je teško, deset godina strepnje da li će vam godina biti loša, da li će vas vremenski uslovi uništiti. Ali, eto prošlo je – nastavlja Marija.

Na pitanje koliko traje čitav proces proizvodnje duvana, ova privrednica objašnjava:

– Sve ukupno sedam meseci čistog rada u kontinuitetu. Dakle,sađenje, uzgajanje i berba – kaže Marija.

 foto:fotger/afagen

O tome koliko je ovo težak posao i kako ona to podnosi, ona kaže:

– Jeste, ovo je izuzetno težak fizički posao, da ne kažem „krvav”. Ali, šta bih drugo? Moram to da radim i dobro podnosim taj napor. Naravno, imam pomoć svog supruga – kaže ova iskrena žena.

Da se od proizvodnje duvana može dobro zaraditi i živeti, iskreno nam je potvrdila naša sagovornica.

– Nekad se od duvana bolje živelo, ali ni sad nije loše. Ja sam svojim sinovima napravila dve kuće, kupila automobile… sve to zahvaljujući duvanu. A, pravo da vam kažem, uvek ostane dovoljno novca da imamo čitavu zimu – iskrena je ona.

Baviti se poljoprivredom jeste teško, ali naša sagovornica kaže da se vredi malo pomučiti.

– Evo, pogledajte mene. Pa, došla sam bez igde ičega, a sad imam sve što mi treba. Malo sam se mučila, ali to je ništa u poređenju sa onim što imam. Svaka prosuta kap znoja i svaki težak trenutak, vredeli su – zaključuje svoju priču žena koja se nije plašila rada ni rizika.