SRBI U DUŽNIČKOM ROPSTVU: ‘Bolje da sam se zadužila kod zelenaša nego u banci!’

'Ovo je neki ružan san - želiš da uradiš nešto lepo, a to ispadne životna greška. Bolje da sam se zadužila kod bilo kojih zelenaša nego u banci' - smatra očajna žena, koja je kredit podigla kada joj se ćerka preselila na studije u Beograd.

 

Olja Ilić iz Zaječara je prosvetni radnik, i ona i njena porodica vodili su sasvim prosečan život dok, kako kaže, 2008. godine nisu napravili grešku koja ih je skupo koštala  – podigli su kredit u švajcarskim francima.

– Kredit smo podigli u 15. decembru 2008. godine, na 26 godina u iznosu na 34.000 evra, što je tada bilo oko 54.647 švajcaraca – kaže Olja za Dnevno.rs, dodajući da je to još uvek bio period kada se uzimanje kredita u švajcarcima ohrabrivalo i smatralo dobrim potezom.

Tada je, kaže nam Olja, rata kredita iznosila 19.000 dinara, što je bio tek deo njene plate, a danas rata za njen kredit iznosi 41.000 dinara, što je za celih 1.000 dinara više od Oljine plate!

– Ovo je neki ružan san – želiš da uradiš nešto lepo, a to ispadne životna greška. Bolje da sam se zadužila kod bilo kojih zelenaša nego u banci – očajna je ova žena, koja je kredit podigla kada joj se ćerka preselila na studije u Beograd.

– Poželeli smo da joj obezbedimo stančić kako bi imala svoj mir. U to vreme rata za kredit bila nam je manja od rente koju smo davali za iznajmljeni stan. Uz malo nagovaranja naših roditelja, koji su kredite uzimali u ona zlatna vremena, rešili smo da se odvažimo na taj korak i napravili kobnu grešku – navodi dalje Olja, dodajući da su prvi put kredit pokušali da podignu u Unikredit banci, gde im je rečeno da su kreditno nesposobni.

– Nakon toga, otišli smo u banku. Tamo nam je nagovešteno da za kredit u evrima nemamo dovoljna primanja, ali da možemo da uzmemo “veoma povoljan” kredit u švajcarskim francima – priča stegnutim glasom Olja. Budući da su iz vrha države tada ohrabrivali kredite u švajcarcima, Olja je rešila da položi učešće do sume do koje bi plata mogla da joj bude opterećena, i bacila se u avanturu dugu 26 godina.

 

– Uzeli smo garsonjeru, a kao da otplaćujemo penthaus! Posle sedam godina otplate i 20.000 evra, ja sam otplatila 6.000 glavnice i dužna sam 48.000 evra, a uzela sam 34.000 evra. Gde je tu logika? – besna je s pravom Olja, a, kako kaže, ni četiri modela plaćanja koje nudi NBS nisu ni od kakve pomoći. Zbog toga odlaže odluku o bilo kom modelu do poslednjeg trenutka.

– Za koji model da se opredelimo kada je svaki za sebe posebna robija? Treći model mi smanjuje ratu od 349 CHF na 330, što mi ne znači ništa. Ako se odlučim za prvi model, rata će mi biti 278 evra – što znači da ću plaćati više. Jedino nam je drugi model relativno prihvatljiv,  jer smanjuje ratu na 270 evra, ali u tom slučaju me zadužuju kao da dugujemo 45.500 evra, a mi smo uzeli 34.000 evra! – navodi dalje očajna Olja koja strahuje za finansijsku budućnost svoje porodice. Ona je, kako navodi, posle sedam godina otplate, dužna 14.000 evra.

–  Model otplate NBS o kome razmišljamo – oni njime pokušavaju da nas zaduže sa 45.500 evra od ovog trenutka posle 7 godina otplate, a podigli smo 34. 000 evra. Gde je tu logika i kakva je to pomoć? – zaključuje na kraju Olja, čijoj porodici, kako smatra, nema izlaza iz ove situacije, jer je iscrpela sve mogućnosti.

– Želeli smo da odustanemo od svega – naš kredit osiguran je kod Nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita. Ako bismo odustali, oni bi nam aktivirali hipoteku i ostali bismo bez stana! – navodi Olja, a razgovor završava pitanjem koje muči baš sve klijente banaka koji su kredit podigli u švajcarcima:

“Zar nije bolje da mi se olakša da budem redovni platiša do kraja umesto da mi uzmu stan i daju ga u bescenje? U toj priči svi gube!”

Sudeći po svemu, ne gube svi – banka je u ovakvim pričama uvek na dobitku, dok građani decenijama ostaju zarobljeni u dužničkom ropstvu, jer država nema mehanizme da ih zaštiti.