STALI NA PUT TORTURI ŠEFOVA: Ograničenje PREKOVREMNOG RADA, smanjiće broj SAMOUBISTAVA!

Spavanje
Instagram/inshapemdballantyne

Na Božić 2015. godine je Matsuri Takahaši skočila u smrt sa krova zgrade Dentsua, najprestižnije i najveće japanske oglašivačke kompanije. Gotovo godinu dana kasnije je istraga zvanično proglasila Takahšino samoubistvo "karošijem" - smrt zbog previše rada. Kako piše Dejli Bist, to nije bio prvi put da su zaposleni Dentsua skončali zbog preopterećenosti.

 

Mlada, 24-godišnja, devojka postala je središte javnih napada na hronično teške uslove rada u Japanu. Vlasti, predvođene premijerom Šinzom Abeom, objavile su da su 93 zaposlena pokušali ili uspešni počinilo samoubistvo zbog previše rada tokom 2015. godine.

Ove nedelje su napokon nešto uradili kako bi se izborili protiv tog fenomena i to tako što su ograničili broj prekovremenih sati koje zaposleni mogu odraditi tokom jednog meseca. Ta brojka je stavljena na 100 sati, ali stručnjaci i novinari sumnjaju da će ove mere imati pozitivan efekat. Prema aktuelnim japanskim zakonima predviđeno je 40 radnih sati nedeljno, a ako bi se uračunali i te prekovremeni sate, radnici bi mogli raditi osam sati dnevno, sedam dana u nedelji i još bi ih poslodavci mogli terati na još više rada.

Osim toga, stručnjaci kažu da je gornja granica ljudske iscrpljenosti oko 80 sati prekovremenog rada. Zvanične istrage koriste granicu od 80 sati za određivanje povezanosti između smrti nekog radnika i viška rada. Nesrećna Takahaši je radila 105 sati prekovremeno, samo mesec dana pre smrti.

– Kad provodiš 20 sati dnevno u kancelariji, ne znaš ni zašto živiš – napisala je Takahaši na društvenim mrežama. Njena porodica je kasnije ispričala kako je Matsuri često bila izložena kritikama nadređenih zato što nije radila dovoljno ili dovoljno brzo.

Samoubistvo je izazvalo potrese u japanskom društvu, što je rezultiralo i najavljenim promenama. Međutim, ostalo je još mnogo posla, a novinari pokušavaju upozoriti na velike društvene probleme. Upravo su zato i počeli da označavaju firme kao “burakku kigyo” , što u slobodnom prevodu može značiti “zla kompanija”.

Nekada je to bio sinonim za firme u vlasništvu zloglasnih jakuza, ali u novije doba se sve više koristi za kompanije koje izrabljuju radnike dugim radnim danima.