Tamna strana života u dijaspori: Prosečna plata nikako nije dovoljna za normalan život!

Ljudi u Srbiji godinama unazad žive loše i u stalnom strahu za svoju egzistenciju. Zbog toga često pate za Zapadom i zemljama u kojima je život bolji, sigurniji i lakši. Međutim, ni u 'obećanim zemljama' nije baš tako sjajno.

Za Švajcarsku važi nepisano pravilo da je zemlja sa visokim standardom, dobrim i sigurnim životom, zemljom gde beskućnici skoro i da ne postoje.  Ali ona ima i druge, manje lepe strane, koje znaju ljudi koji tamo žive. Dnevno.rs je istraživao šta se krije iza slike o zemlji kao iz bajke.

Prosečna plata u ovoj zemlji je oko 4.000 švajcarskih franaka. Ta cifra zvuči pristojno, ali u ovoj zemlji nije dovoljna za život, kada se plate svi troškovi.

Prosečno domaćinstvo od dva člana za poreze, socijalno i zdravstveno osiguranje mesečno izdvaja 2.643 švajcarska franka. Na hranu, stanarinu, odeću i prevoz odlazi 5.498 franaka.

Saša  M. je u Švajcarsku došao pre više od 20 godina. Pobegao je, kako kaže, za boljim životom i našao ga je tamo, ali uz velike žrtve i odricanja.

– Bilo je veoma teško u početku, ne poznaješ nikoga, ne znaš ni jezik. Radiš poslove za minimalnu platu, a kada na početku meseca stignu računi, ne ostane ti ništa – priča za Dnevno.rs Saša M.

U Švajcarskoj postoji red koji svi poštuju. Možda zato jer ako nešto prekršite, sledi kazna i to ne mala. Na autoputu postoje brojni radari i ako prekoračite brzinu, na vašu adresu stiže kazna od nekoliko stotina franaka.

Ljudi su otuđeni, zavisnost  i ljubomora su česte pojave, a komšije skoro i da ne pričaju.

– Nama, koji smo iz Srbije i navikli smo da su nam najbolji prijatelji upravo komšije, ova situacija izgleda veoma čudno. Ako slučajno voziš bolji auto ili živiš u većem stanu od komšije Švajcarca, dolaziš u situaciju da ti se uopšte i ne javljaju na ulici – ističe naš sagovornik.

Ono što je u krajnju ruku bizarno, je i činjenica da komšija može da vam zabrani da prolazite pored njegove kuće na putu do svoje, ako do vaše kuće vodi i drugi put, koji je javni. Ako to ignorišete i nastavite da idete tim putem, koji je u stvari prečica do vaše, očekujte obaveštenje iz opštine, upozorenje, a na kraju i kaznu.

– U selima nemate pravo da prolazite ulicama ako ne živite u njoj. Zbog toga, na primer, morate kolima da kružite kako biste stigli do svog doma, iako do njega vodi i kraći put. Sve je ovde regulisano i sa svaki prekršaj postoji kazna. A kazne nisu male, zbog čega ljudi i poštuju sve – kaže Saša.

U Švajcarskoj je sve regulisano i sve funkcioniše savršeno. Nema kašnjenja vozova i autobusa, dok u isto vreme, u 12 sati, svi idu na pauzu za ručak. Međutim, iako je standard visok, jedna cela plata odlazi na račune i na plaćanje komunalija. A opštine redovno uvode nova pravila, koja vam dodatno izmame novac.

Prema rečima našeg sagovornika, poslednje što su uveli su posebni džakovi za smeće za svaku opštinu u kantonu, koji se razlikuju po bojama. Ako ste iz jednog dela i vaši džakovi su, na primer, beli, ne možete da bacite smeće u deo grada gde su džakovi zeleni.

– Za deset džakova treba da izdvojite 30 franaka, što uopšte nije malo. Mi dnevno izbacimo i po nekoliko kesa smeća, a troškovi samo rastu – objašnjava Saša.

Ono što je isto čudno ljudima sa Balkana je i pravilo da u svom dvorištu ne možete da posadite drvo ili napravite pomoćnu kućicu gde vi hoćete. Komšije oko i iza vas imaju „pravo na pogled”, pa tako iz opštine dobijete uputstvo koja mesta su pogodna, a koja ne. Možete da probate i da se dogovorite sa komšijama, ali to u većini slučajeva ne bude uspešno.

Kako priča, kriza je počela da pogađa i Švajcarsku. Otvorene granice su u zemlju dovele puno ljudi iz Portugala, Španije i drugih zemalja, pa se oseća nedostatak posla i veliki broj radne snage.

I pored svih ovih „loših” strana, Švajcarska je zemlja koja nudi mogućnosti za bolji život. Samo treba da se naviknete na njihov mentalitet, red i disciplinu.