UGOSTITELJI TRAŽE “LEGALIZACIJU” NAPOJNICE: Da li bakšiš od 10 odsto treba da bude OBAVEZAN?

Zbog situacije u kojima poreski inspektori ne opraštaju višak novca u kasi, poslovno udruženje Hores predlaže da se uvedu obavezne napojnice u visini od 10 odsto na fiskalnim računima.

Kafić Konobarica
Foter/Kamal H. / photo on flickr

U emisiji „Uranak“ na televiziji K1 gosti su bili Aleksander Segedi iz sektora računovodstva i poreza Unije poslodavaca i Nenad Ilić, ugostitelj iz Kraljeva, koji su detaljno objasnili šta bi značio ovakav vid uvođenja bakšiša za ugostitelje i njihove poslodavce, kao i da li je ovakav način nagrađivanja ugostitelja izvodljiv u Srbiji.

– Ideja ima neke dobre osnove, ali problem je što fiskalni račun izdaje firma, kafana ili hotel, a bakšiš je direktan odnos između konzumenta kafanskih usluga i konobara, kelnera, šefa sale… kako god da krstimo tu osobu. Ukoliko je to direktan odnos, toga nema na fiskalnom računu, jer to nije prihod tog ugostiteljskog objekta. Ukoliko se prikaže kao priliv, treba ga samo u onom smislu legalizovati da ne dođe do uvećanja poreske osnovice za taj neki restoran – rekao je Aleksander Segedi u emisiji „Uranak“ i dodao da ne razume zbog čega bi vlasnik restorana plaćao dodatni PDV koji će potom dati konobaru.

– Zašto bi restoran platio PDV na bakšiš? To je bez ikakvog smisla. Način na koji mi vodimo kontni plan za profitna udruženja, za preduzetnike, daleko su od Evrope. Kompletan poreski sistem Evrope je daleko od Amerike. U Evropi imate koliko treba da se plati restoranu, a koliko ste vi ostavili kao bakšiš – ne treba da bude na fiskalnom računu.

Kako je Aleksander Segedi naveo, bakšiš ide na račun, ali u nefiskalni deo.

– U Evropi to funkcioniše ovako: Dobar dan, 18 evra je račun, a ja mu kažem: Ukucaj 25. On ukuca taj iznos na POS terminalu, ali na fiskalnom računu nema tih sedam evra bakšiša. Kod nas imate reklame za sve i svašta, pa piše nefiskalni deo isečka. To nije deo fiskalnog računa, a to što je na istom papiru nije ista stvar – kaže Segedi u emisiji „Uranak“ na K1 televiziji i dodaje, da ukoliko na računu stoji iznos bakšiša, da to nije deo fiskalizacije.

U Evropi za uslugu potrošači dobijaju isti račun, ali sami odlučuju koliki će bakšiš ostaviti.

– Po Ustavu ne možete vi dobiti različit račun od mene, a ja ako poželim da podelim svoju sreću i hoću svakome da ostavim po 100 evra, ja to mogu, a vi ne morate i to je ta razlika. Mi za uslugu moramo dobiti potpuno isti račun, a možemo ostaviti i više – rekao je Segedi u emisiji „Uranak“ na K1 televiziji i dodaje:

– Najgore što može da se desi u ovom trenutku je da taj višak bude u kasi. To znači da vi na 100 evra imate dodatnih 10 evra, što je 118 dinara viška u kasi, a za taj iznos imali smo slučajeve zatvaranja lokala na 15 dana zbog sumnje neevidentiranja prometa preko fiskalnog uređaja. Kisela voda košta više od 120 dinara. Ja sam protivnik obavezne stope, ne može biti nula ili deset. Šta ako ja hoću 7,5 ili baš hoću 8,25 i neću ni centa više. Kinez sam, pa hoću 3 odsto da ostavim, neću 10. Ne možete da me naterate, ali ni da mi zabranite, to je poenta. Bilo koji višak u kasi rezultuje zatvaranjem od strane Poreske uprave na 15 dana, a to je ogroman trošak za sve porodice koje žive od tog restorana.

Poreski sistem u Americi je daleko od srpskog

Nenad Ilić, ugostitelj iz Kraljeva, smatra da je ovaj sistem u Americi moguć, jer kod njih plaćanja isključivo funkcionišu putem platne kartice, dok u Srbiji većina stanovništva i dalje plaća gotovinom.

Ja ću malo to da uprostim. Naš stav je da je stavljanje obaveznog bakšiša u fiskalni račun nemoguća misija i mislim da nije potrebno to da se radi. To mogu da obrazložim iz nekoliko uglova. Iz ugla gosta, radnika u kafani i poslodavca. Mora da bude ili obavezno ili dobrovoljno, sama kategorija da vi možete da birate ne postoji, pogotovo ne u fiskalnom računu. Ne postoji način implementacije takvog načina poslovanja u tom trenutku. Postoji na računima bakšiš u Engleskoj i Americi, ali njihov poreski sistem je daleko drugačiji od našeg. Plaćanja u Americi su na osnovu kartica, oni nemaju keš plaćanja, dok kod nas čak 70 odsto ljudi plaća kešom. Kao što je Aleksander kazao, deset od sto i deset odsto na sto, nije isto, tako da će se javljaju razlike. Prilikom odbijanja, ako računate na 100 deset odsto to je 110 dinara, ali ako od 110 odbijate deset odsto, to nije više isto. Deset odsto od 110 je jedanaest. Onda se tu javljaju određeni problemi. Ukoliko pogledamo sve ovo iz ugla gosta, ja kao gost mogu da biram da li želim da nagradim konobara ili ne. Taj konobar, koji je meni izneo tu hranu, on iza sebe ima ekipu sa kojom treba da podeli bakšiš, a to su kuvar, čistačice, itd… Ako ja želim to da platim, to je moja čista volja, a u ovom trenutku to više nije dobra volja. Ne možete se vi oslanjati na to da li ja hoću ili neću da platim. Znači, ja treba da kažem konobaru donesi mi račun, ali bez bakšiša. Ne može – rekao je Nenad Ilić i dodaje da takva vrsta usluge dovodi gosta u veoma neprijatnu situaciju ukoliko ne želi da ostavi bakšiš.

– Kao gosta bi me iziritiralo da dva puta plaćam porez. Ja plaćam 10 odsto porez na svoju dobru volju. Zašto mi naplaćujete porez na to? Već sam platio servis i uslugu, tih 10 ili 5 odsto je moja dobra volja – dodao je Ilić.

Ostavljanje bakšiša u kešu se smatra „sivom“ zonom

– Svi mi kad uđemo u kafanu, uradimo istu stvar. Platimo karticom ono što je na fiskalnom računu, a onda izvučemo neki keš. Trenutno je taj keš „siva“ zona, zato što nije prepoznat od strane Poreske uprave – rekao je Aleksander, dok se Nikola Ilić nije složio sa ovom konstatacijom:

– Ja sam već platio porez na taj moj novac i ja sa njim mogu da radim šta hoću. U ovom slučaju, ja sam zadovoljan uslugom i ja sam novac dao kao uslugu bakšiša – napomenuo je ugostitelj iz Kraljeva.