ZDRAVLJE NIJE NA PRODAJU: Evo kako prekovremeni rad utiče na vaš organizam

Ljudi koji dugo vremena rade više od deset sati dnevno, najmanje pedeset dana u godini, imaju veće izglede za moždani udar od onih koji su umereni u radu, pokazuje studija.

Stres
freedigitalphotos.net/stockimages

Rizik od moždanog udara (AVC) čini se dvostruko veći kod osoba koje su dugo vremena bile izložene radu najmanje deset sati na dan, prema studiji objavljenoj u specijaliziranom časopisu Stroke američkog Saveza za bolesti srca (American Heart Association).

Vezu između produženog rada i opasnosti od AVC-a istraživali su francuski stručnjaci.

U radu su se koristili podacima o uzrastu, polu, radnom vremenu, pušenju 200.000 osoba starosti od 18 do 69 godina.

Uzeti su u obzir i drugi činioci koji povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti.

Iz studije su bile isključene osobe koje su radile na pola radnog vremena i osobe koje su pretrpele moždani udar pre nego što su počele dugotrajno raditi prekomerni broj sati. 

U više od 140.000 pacijenata, 0,9 odsto imalo je AVC, njih 29,6 odsto (42.542 ispitanika) radilo je dugotrajno veliki broj sati, a 10,1 odsto (14.481) radilo je dugotrajno više od deset godina, govore podaci koje je objavilo Javno zdravlje pariskih bolnica.

Trajan prekomerni rad je rad duži od deset sati tokom najmanje 50 dana u godini.

Studija je pokazala da je rizik za moždani udar 29 odsto veći kod osoba koje su radile prekomerno tokom dugog vremenskog razdoblja od onih koji su radili manje. 

Autore je iznenadilo da je rizik veći kod osoba mlađih od 50 godina kada se uzmu u obzir uobičajeni faktori.

U istraživanju nisu utvrdili znatnije razlike između muškaraca i žena.

Studija ne potvrđuje uzročnu povezanost između rizika za moždani udar i preteranog rada u dugom vremenskom razdoblju, ali pokazuje “znatnu povezanost” između opasnosti za moždani udar i dugotrajnih sati rada u razdoblju dužem od deset godina. Novi rad potvrđuje zaključke analize objavljene 2015. u medicinskom časopisu The Lancet.

Autori rada smatraju da rezultati mogu biti korišćeni za “individualnu i globalnu prevenciju”, ali i napominju da su potrebna dodatna istraživanja.