ZGROZIĆETE SE KADA VIDITE OVAJ PODATAK: Srbija uvezla 35.000 tona NAJGOREG mesa, evo gde je završilo

Vodeći mesni prerađivači u Srbiji uvezli su prošle godine iz inostranih klanica 35.000 tona potkožne svinjske masnoće, kožura, creva i iznutrica, pokazuju podaci Uprave carina Srbije. Pojeli smo toga mnogo više, jer imamo i našeg 'otpada'.

Reč je o otpadu koji može da se koristi u ishrani i koji potrošači u Srbiji pojedu kroz mesne prerađevine, pišu beogradske “Večernje novosti”.

List navodi da se u to ubrajaju vratovi, leđa, trtice, vrhovi krila, potkožne svinjske masnoće, kožura, creva i iznutrice, koje se u Srbiju najčešće uvoze iz Belgije, Španije, Nemačke, Mađarske i Slovenije.

To su delovi klanične prerade i spadaju u treću kategoriju mesa.

Načelnik Odeljenja za međunarodni promet i sertifikaciju Ministarstva poljoprivrede Srbije Siniša Kotur rekao je listu da nije dozvoljeno da se meso treće kategorije neobrađeno prodaje u mesarama, već mora da ide u industrijsku preradu i to posle termičke obrade.

Kotur, međutim, ističe da te “najjeftinije sirovine” sigurno ima više u domaćoj proizvodnji nego što se uvozi.

– Iako je kvalitativno lošija, i dalje predstavlja meso i animalne proteine. Proizvodi od tih sirovina moraju da imaju naznačeno to na svojoj deklaraciji – naveo je Kotur.

U Privrednoj komori Srbije naglašavaju da u Srbiji postoji podzakonski akt, usklađen sa EU, koji reguliše kvalitet i zdravstvenu bezbednost proizvoda u klaničkoj industriji (Pravilnik o kvlaitetu usitnjenog mesa, poluproizvoda i proizvoda od mesa), u kom su detaljnorazrađene tehnologije, sasstav i minimalna i maksimalna koncentracija sirovina i adtiva.

Predsednik Nacionalne organizacije potrošača (NAPOS) Goran Papović se sa tim “sve je pod kontrolom” ne slaže i kaže da da mnoge stvari koje se u Srbiju uvoze vređaju dostojanstvo samih potrošača. On je naveo da je u slučaju mesa problematičan i sam pravilnik o mesu, i da nije regulisana kategorizacija.

– Trenutno u državi nema dovoljno novca i razumevanja da i društva potrošača redovno rade uporedna ispitivanja kvaliteta hrane – kaže Papović podcrtavajući da takvih kontrola nije bilo u poslednjih pet godina.

Pa pogledajte cenu viršli

Nekadašnji šef katedre za upravljanje, bezbednost i kvalitet hrane na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu Radomir Radovanović potvrdio je da nešto što je crinski označeno kao “sveži svinjski otpad” ne mora apriori da znači da je i za bacanje, za pravi otpad. On objašnjava da tu ima kožica, ali i sitnog mesa koje nastaje prilikom obrade mesa, tetiva i vezivnog tkiva.

– To se sve koristi, ali je pitanje koliko i u kojim količinama, a kontrole su prilično slabe. Ludi treba da se zapitaju da li je moguće napraviti viršlu za 120 dinara, ako sirovina košta duplo više – rekao je Radovanović.