KENOZOIK #38: 55 NAJBOLJIH AFORIZAMA MILOVANA ILIĆA MINIMAXA

Još jedna evrovizijska nedelja. Još jedan pakao u najavi i još jedno izgubljeno prvo mesto. Takođe u najavi. Nažalost. Evrovizijska nedelja je i prilika da se prisetimo velikog srpskog (srpsko-crnogorskog) povratka na vrata ovog tkmičenja 2004-e godine. Maja te godine, tačnije 12. maja, Željko je izašao i otpevao „Lane moje“. Te srede i poslednji put je na TV-u prikazana emisija Milovana Ilića Minimaxa, Maxovizija. Nakon toga se povukao iz javnosti. Preminuo je februara 2005-e u Padovi. Evo prilike (koliko god da nam prilika za ovakve stvari i nije potrebna) da se prisetimo njegovih najboljih aforzama.

 

1. Poruka Aleksandru Prvom Ujedinitelju: “Hvala, nije trebalo!”

2. Rad je stvorio čoveka, a čovek – Praznik rada.

3. Rekli smo istorijsko NE. Možda bismo rekli još nešto da smo znali strane jezike.

4. Vešt komunista od dva crvena kartona napravi – partijsku knjižicu.

5. Otkad su počeli da im dobacuju “Ua, pederi!”, Srp i Čekić se sve ređe viđaju zajedno.

6. Da vođa nije ostao bez noge, možda ne bismo ovoliko ćopali.

7. Bratstvo i jedinstvo je naše najveće bogatstvo. Pazite da ga se ne dočepa narod.

8. Poklanjaju nam kamile. Valjda zato što je veliki vođa iza sebe ostavio pustinju.

9. Mi smo mala i siromašna zemlja: nama su i kraljevi na privremenom radu u inostranstvu.

10. U odnosu na međuljudske odnose, hrana nam i nije mnogo zatrovana.

11. Neki bi da menjaju granice… makar po padežima.

12. Naša princeza bila je korpulentna: umesto na zrnu graška, morala je da spava na Brionima.

13. Gladnima je svejedno da li gladuju u jednopartijskom ili višepartijskom sistemu.

14. Jugosloveni su drvo života upotrebili za potpalu.

15. Otkako gladuju, Jugosloveni su siti svega.

16. Ovoliki neuspesi… Pa to još nikome nije uspelo!

17. Narod je dostojno oplakao svog vođu: suzavac je ispunio očekivanja.

18. Bliski istok nam je, nažalost, sve bliži.

19. Srbi žele da žive u jednoj državi. Švedskoj, recimo.

20. Naša zemlja sve više liči na zajednicu. Prvobitnu.

21. Evropo, ne možeš ti toliko da se ujediniš koliko mi možemo da se razjedinimo.

22. Možda bi neki prodali zemlju. Ali, ko će ovo da kupi…

23. Ne daj se, generacijo… besplatno!

24. Bili smo zemlja čuda: sad smo čudo.

25. Sreća je sresti odžačara, naročito ako je krenuo da gasi komšijinu kuću.

26. Srbi su najbogatiji narod na svetu: niko nema toliko neprijatelja.

27. U pravu ste, mada bi logičnije bilo da ste u zatvoru.

28. “Jugo” parkiran na Slaviji – to je sve što je ostalo od Jugoslavije.

29. Nekad smo bili braća. Sad nema psovke u kojoj jedni drugima ne pominjemo sestru.

30. Čoveku su bile potrebne noge sve dok nije izmišljen daljinski upravljač.

31. Četrdeset godina morali smo da ćutimo. To se završilo – minutom ćutanja.

32. Nije istina da mi radimo jedni protiv drugih: mi smo lenštine.

33. Jugoslavija će uvek postojati. Naročito kao ideja.

34. Više se ne svadđamo: niko ni sa kim ne govori.

35. Vidimo mi da je to prst sudbine. Videli bismo još bolje da nam ga niste gurnuli u oko.

36. Bratoubilački rat ne dolazi u obzir. Nismo više braća.

37. Već godinama nisam video prosjaka. U modi je otimanje.

38. Proleteri svih zemalja – izvinite. Vaš Marks.

39. Mi smo otvorena zemlja: nama su i lopovi na slobodi.

40. Jugoslovenu je lakše da sastavi Vladu nego kraj s krajem.

41. Istina je obično na sredini, gde je najdublja voda.

42. Svaki narod ima vođu kakvog je zaslužio. Šta li smo mi Bogu zgrešili?

43. Ko tebe hlebom, ti njega kruhom.

44. Snežana sa sedam patuljaka. Na drugom mestu je Jugoslavija sa šest.

45. U kapitalizmu radnika izrabljuju, a socijalizam mu omogućava da nabavi prosjački štap po želji.

46. Svi nas uzimaju za primer. Niko nas ne uzima ozbiljno.

47. Ne daju nam Olimpijske igre. Znaju da im više ne bismo vratili.

48. On je umro, a njegove ideje žive… od socijalne pomoći.

49. Klasni neprijatelj nam je – prvoklasan.

50. U zemlji u kojoj nadvlada životinjski nagon bajke postaju basne.

51. Bili smo pet vekova pod Turcima. Pitajte ih kako su preživeli.

52. Počeću da štrajkujem čim nađem posao.

53. Zanemeli smo od sreće kad su nam dali slobodu govora.

54. Da nije Jugoslavije, Čarli Čaplin bi bio najsmešniji u XX veku.

55. Pravi ljudi na prava mesta. Ali, gde naći tolike zatvore?!

* Aforizme Milovana Ilića Minimaxa prenosimo u originalu.

** Svrha ovog teksta nije vređanje niti omalovažavanje bilo koga već isključivo humor i zabava.