Priča koje se Srbi nerado sećaju: Spomenik braniocima Beograda trebalo je da stoji na drugom mestu, ali je “smetao”

Novo groblje
Privatna arhiva/Neda Kovačević

Ako ste ikada posetili novo groblje onda ste sigurno videli impozantnu, ogromnu Spomen-kosturnicu branilaca Beograda 1915. godine. Iako je reč o jednom od najlepših spomenika Beograda, malo prestončana zna koliko je bila teška borba za njegovo postavljanje... za početak, obeležje uopšte nije trebalo da bude postavljeno na Novo groblje!

 

Beograd i Srbija danas se sećaju dana kada su borci Prve srpske armije nakon tri godine ropstva oslobodili Beograd u Prvom svetskom ratu. Tim povodom, gradski menadžer Goran Vesić položio je venac na Spomen-kosturnicu branilaca Beograda 1915. godine.

Srbima se žurilo kući – put od 800 kilometara, od proboja Solunskog fronta do Beograda, vojska je prešla za nešto manje od dva meseca. 

Vojnici srpske vojske su toliko žurili da oslobode svoju zemlju da su savezničke trupe, koje su bile logistika, ostavile čak 200 kilometara iza sebe. Oslobođenjem Beograda komandovao je vojvoda Petar Bojović, a u Beograd su ušle Drinska, Moravska i Dunavska divizija, i to je jedan od najsvetlijih trenutaka u istoriji Beograda – istakao je Vesić.

Armija je od 4. oktobra do 1. novembra oslobodila sve veće gradove u Srbiji, uključujući i Beograd, gde je provela nekoliko dana, da bi zatim nastavila ka severu, širokim frontom preko Save i Dunava. Već 9. novembra od austrougarske vojske oslobođen je i Novi Sad.

Na inicijativu Udruženja ratnika i tadašnje Uprave grada Beograda, Spomen-kosturnica na Novom groblju podignuta je 1931. godine. Njen autor je čuveni ruski arhitekta Roman Vershofskoj, a skulpture su delo vajara Živojina Lazića. 

Tako je ovo mesto postalo jedno od najznačajnijih spomen obeležja iz vremena Prvog svetskog rata u Beogradu. Međutim, zbog svog specifičnog položaja na Novom groblju, spomenik je često zaboravljen i retko dostupan široj javnosti. A ni svoje mesto u srpskoj prestonici nije lako izborio!

Spomenik koji uopšte nije trebalo da se tu nalazi

 

– Karakteristično je da mi nemamo jedan, centralni spomenik posvećen borcima Prvog svetskog rata. Na Novom groblju postoji spomen kosturnica branilaca Beograda 1914-1918 sa oko 4.500 sahranjenih stradalih vojnika. Ostalo su sve neki manji spomenici raštrkani po prestonici – ispričala je u ranijem razgovoru za Dnevno.rs Neda Kovačević, književnica i autor DVD-ja “Veliki rat (1914-1918) u beogradskim spomenicima” u kojem je uradila kratke filmove i istražila istorijat 21 spomenika koji u srpskoj prestonici postoje, a posvećeni su događajima i stradalima u Prvom svetskom ratu.

U kosturnici su sahranjeni branioci Beograda poginuli 1915. i oslobodioci stradali u završnim borbama 1918. godine. Kosturnica ima dva nivoa, u prvom su sahranjena tela identifikovanih, a u drugom nepoznatih ratnika.

Spomenik je i vajarski izuzetan! Prikazuje srpskog vojnika – pobednika na vrhu postamenta, a dole je crni orao kao simbol pobeđene Nemačke i Austrougarske. Naročito je značajno da spomenik dostojanstveno prikazuje čak i pobeđenu stranu, a beli orao na spomeniku je simbol mira, slobode i pravde. U antagonizmu s crnim orlom znači pobedu dobra nad zlom. Na vrhu stene je vojnik, pobednik, spreman da puškom u ruci brani svoju Otadžbinu, koju simboliše visoko podignuta zastava – objašnjava autorka.

Ipak, ovaj impozantni spomenik nije lako izborio svoje mesto u Beogradu. Za početak, uopšte nije trebalo tu da se nalazi!

– Spomenik je trebalo da bude postavljen u parku kod studentskog doma “Kralj Aleksandar” ali zbog političkih previranja u tadašnjoj Kraljevini odlučeno je da bude podignut na Novom groblju – priča Neda.

U vreme podizanja Spomenika i spomen kosturnice bila je pokrenuta polemika u vezi sa njegovom lokacijom. I sam autor spomenika – Roman Verhovskoj smatrao je da mu je mesto na nekom od beogradskih trgova, ali njegova želja nije uslišena.

Srbija je u međuvremenu postala deo Jugoslavije, pa se autoru i udruženju boraca koje je stajalo iza njegove izgradnje spočitavalo da je spomenik “previše srpski”. I tako je kao kompromisno rešenje pronađeno Novo groblje… Zato je i danas spomenik prilično skrajnut… Kao da se, po rečima naše sagovornice, “stidimo spostvene istorije”.