Najsjajniji prolaz Beograda postao PARKING ZA BAHATE VOZAČE: Dragulj prestonice ostaje zapostavljen do daljeg

Bezistan
Dnevno.rs/Petar Marković

Vest da će najavljeno renoviranje Bezistana, prolaza u samom centru prestonice koji spaja Trg Nikole Pašića i Terazije, ipak morati da sačeka neka bolja vremena samo je poslednja u nizu balade o propadanju nekadašnjeg bisera moderne arhitekture Beograda koji već godinama unazad liči na zapušten haustor.

 

Zbijene radnje sa nakitom i slatkišima, menjačnica, prodavnica čarapa i fudbalskih dresova, poneki ulični prodavac… Sve ovo je deo oronule atmosfere nekada najsjajnijeg prestoničkog pasaža – Bezistana.

Prolaz koji spaja Trg Nikole Pašića i Terazije napravljen je nakon Drugog svetskog rata sa idejom da bude kulturni i turistički centar Beograda – pokriveni trg gde bi ljudi mogli da predahnu i odmore se od gradske gužve.

Iz istog razloga je i čuveni prestonički arhitekta Vladeta Maksimović osmislio kružni trg sa mrežastim krovom na čijoj sredini je postavio fontanu sa bronzanom skulpturom Aleksandra Zarina – “Devojka sa školjkom”. Čitavo mesto nazvano je Bezistan, po uzoru na pokrivene tržnice kakve postoje u islamskom svetu.

Ipak, vreme sjaja i trgovine odavno je prošlo za beogradski Bezistan.  

Besplatan parking usred pešačke zone

Bezistan već godinama liči na zapušteni haustor. Stubovi su ižvrljani i izlepljeni plakatima, a osvetljenje često ne radi. Čak ni lepa fontana koja je pre nekoliko godina renovirana ne može da razvedri tmurnu atmosferu ovog mesta.

Na sve to, iako pasaž po zakonu spada u pešačku zonu, ovde poslednjih nedelja u svako doba dana, a naročito noći, možete da zateknete gomilu besnih automobila koji Bezistan koriste kao besplatan parking.

– Ovo je neverovatno! Uskoro nećemo moći ni da prođemo ovuda od automobila, a niko ne reaguje – besno je prokomentarisala jedna sredovečna gospođa koju smo zatekli kako se provlači između automobila.

Nadležni su više puta naglašavali da pokušavaju da reše ovaj problem. Postavljene su barijere, a Komunalna policija povremeno obilazi teren. Ipak, neki Beograđani i dalje nalaze način da se ovde parkiraju u šta smo se i lično uverili.

A ovo je samo jedan od problema Bezistana… 

Izgubilo se čak i ime mesta

 

Prestoničani, naročito oni mlađi, ne znaju ni da se ovo mesto zove Bezistan.

– Nikad nisam čula za tako nešto, da li ste sigurni da imate pravu adresu? – zbunjeno nas je pogledala devojka koju smo sreli u pasažu i pitali je da nas uputi u pravcu Bezistana.

Tako je bilo i sa još nekoliko prolaznika, a ovo možda i ne čudi jer table sa imenom nema nigde.

Da je nemar glavni razlog zbog koga je ovo mesto palo u zaborav ističe Dragan koji kao ulični prodavac svakodnevno stoji u Bezistanu.

Pasaž godinama propada, pa me ne čudi što su mu i ime zaboravili! Neosvetljen je i prljav, a tek s vremena na vreme neko dođe da počisti. Ne zna se ni kome bi trebalo da se žalite zbog rugla u koje se ovo mesto pretvorilo – opštini, gradskoj čistoći ili nekom privatniku – jada se ovaj čovek i dodaje da on zna za nekoliko pokušaja da se ovaj prolaz sredi, ali da do sada svi propadali.

Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda raspisala je sredinom oktobra tender za izradu tehničke dokumentacije rekonstrukcije ovog mesta. Međutim, za posao vrednosti dva miliona dinara nije pristigla nijedna ponuda, pa će sređivanje Bezistana sada morati da sačeka neka srećnija vremena.

Davno prošlo vreme slave i glamura

Bezistani su u islamskoj arhitekturi javne građevine, bazari ili tržnice uglavnom pokrivene kupolama i sa raznim svodovima. U naše krajeve doneli su ih Turci.

Beogradski Bezistan je podignut posle Drugog svetskog rata na mestu gde se nekada nalazio hotel “Pariz” po projektu arhitekte Vladete Maksimovića da bude mesto okupljanja i umetničkih susreta. Osim nekada popularnog bioskopa “Kozara” koji je bio zaštitni znak ovog mesta koji je prvo propao, a onda izgoreo u požaru 2012. godine, ovde se nalazilo i jedno od omiljenih sastajališta Beograđana tokom ’80-ih godina prošlog veka – diskoteka koja je radila u podrumu današnjeg Meka.