MESTO GDE JE TITO ČUVAO SVE TAJNE: Ušli smo u čuveni “PLAVI VOZ” da vam prikažemo ISTINU O NJEMU (FOTO)

Plavi voz
Dnevno.rs/Ivan Tošković

Od dana kada je na području SFRJ osvojena sloboda i uspostavljen mir, službena putovanja tada već izabranog predsednika postala su centralni događaji političkog života u zemlji. Maršal Tito je prema svedočenju savremenika rado putovao brodom "Galeb" ali je najluksuznije prevozno sredstvo drumskog saobraćaja bivše države bio Plavi voz.

 

Kompozicija Plavog voza koja se danas nalazi u hangaru na Topčideru je po mnogo čemu jedinstvena. Tehnički i bezbednosni standardi zadovoljavaju sve rigorozne propise koji su i danas na snazi, a enterijer, komfor i opremljenost kola, činili su da putovanje i boravak u njemu budu prijatni i najzahtevnijim putnicima, članovima političkog establišmenta, stranim zvaničnicima najvišeg ranga i zvezdama svetskog džet seta.

Tito je u Plavom vozu prokrstario Jugoslaviju uzduž i popreko, dobar deo Evrope – prugama Italije, Poljske, Švajcarske, Grčke, a stigao je čak do Bliskog istoka.

 

Samo domaće!

Iako je Plavi voz bio u upotrebi još od završetka Drugog svetskog rata, jedinstvena kompozicija kakvu poznaje istorija napravljena je 1959. godine u fabrikama “Goša” i “Boris Kidrič”. Za gradnju su korišćeni najkvalitetniji materijali i oprema od obrtnog postolja, kočione opreme pa do elektronike i klime. Tokom više od 20 godina i 600 000 pređenih kilometara, bio je jedan od simbola političkog establišmenta tadašnje zemlje i prevozno sredstvo u kome je Maršal ugostio više od 60 stranih delegacija. 

 Broj vagona u kompoziciji, menjao se u zavisnosti od broja zvanica, odnosno putnika. U momentu kada je Tito putovao, jedna za drugom su išle dve, pa i tri različite kompozicije i nije bilo poznato u kojoj od njih je Maršal. Mere obezbeđenja su bile rigorozne, a prugu je obezbeđivala JNA i Državna bezbednost. Ista pravila su važila i u samom Depou na Topčideru, gde se voz i sada nalazi – objašnjava za Dnevno.rs šef Plavog voza Željko Jovanović.

Sadašnji domaćin “Voza mira” napominje da je za funkcionisanje čitave kompozicije bilo zaduženo od 40 do 50 osoba.

 

O merama bezbednosti koje su pratile Plavi voz svedoči priča njegovog bivšeg kolege sa jednog Titovog putovanja.

Prilikom odlaska na Brione, voz je prispeo u Pulu, a osoblje je dobilo direktivu da ne napušta vagone tokom naredna tri dana. Unutra su imali sve što je bilo neophodno za normalan život, čak i u dužem vremenskom intervalu. Jedan od pratilaca Plavog voza je po svom karakteru bio boem. Voleo je kafanu pa nije mogao da odoli zavodljivoj noći na Jadranu. Zanemario je naredbu, udovoljio svojoj želji, a zatim se vratio u voz. Sutradan su svi na čelu sa državnom delegacijom krenuli ka Beogradu. Visoki oficir Državne bezbednosti je već sledećeg jutra saopštio kolegi da mu je zabranjen ulaz u garažu i prilazak Plavom vozu – objašnjava Jovanović i dodaje da su svi koji su radili u vozu primali duple plate – jednu iz Maršalata i jednu iz Železnice.

Apartman za visokog de Gola

 

Kakva je putujuća atrakcija Plavi voz, može se saznati već pri ulasku u hodnik vagona čiji je salonski apartman specijalno rađen za francuskog vojskovođu i predsednika Pete republike Šarl de Gola.

Zbog visine francuskog predsednika, kreveti za njega i prvu damu su rađeni po meri i pozicionirani tako da prate dužinu kompozicije. Svi ostali ležajevi su postavljeni poprečno. Vagon je izrađen u modernom stilu sa televizorom i telefonskom linijom. Materijal kojim su obloženi zidovi i svodovi vagona, napravljen je od presovane trave iz morskih dubina. 

     

Ipak, De Gola nije pokolebao Titov trud i primamljivo gostoprimstvo. Jugoslaviju nije posetio jer je bio kivan na revolucionarne snage, koje su po završetku rata streljale njegovog kolegu sa akademije i zapovednika kraljevske vojske Dragoljuba Mihailovića. No, De Golov salon će ipak ostati značajan jer su u njemu putovali drugi veliki ljudi 20. veka, a najznačnija među njima Kraljica Elizabeta II.

Elegancija na socijalistički način

 

U današnjoj osnovnoj kompoziciji koju čini 6 vagona, odmah pored De Golovog, nalazi apartmanski salon jugoslovenskog predsednika. Prva od odaja u ovom vagonu jeste manji salon koji i posle 4 decenije odiše duhom slavnih vremena i glamuroznih prijema.

U nastavku je radni kabinet predsednika koji deluje skromno, ali sa svim neophodnim stvarima kako bi se i u uslovima službenog putovanja na efikasan način obavljale državničke dužnosti. Na radnom stolu je telefon, koji je putem radio veze u svakom trenutku i na svakom mestu, omogućio komunikaciju Tita sa svojim saradnicima, ali i čitavim svetom.

Ovaj vid mobilne komunikacije se tokom tih dana doživljavao kao čudo, a delo je inženjera JNA i jedne hrvatske fabrike. U podnožju kabineta je smešten sef i polica na kojoj su Lenjinova dela, naslovi Miroslava Krleže, Oskara Daviča, Titovi memoari…

 

Deo za odmor je konstruisan tako što je između manjih kabina gde su i smešteni kreveti predsedničkog para, odeljeni luksuznim kupatilom. U njemu je široka kada, dva ormarića sa zasebnim lavaboom i stolicama za presednika i prvu damu Jugoslavije. Voda je upumpavana u rezervoar koji se nalazi na krovu vagona i teče prirodnim padom.

Sve prostorije u predsedničkom salonu su povezane jedna sa drugom, ali se do njih može doći i uski hodnikom kojim su šetali elitni članovi Titovog obezbeđenja. 

     

Na čelu voza su najpre bile parne lokomotive serije 11, potom dizel hidraulične lokomotive serije 761, da bi 1976. godine na čelu kompozicije došle tri lokomotive Dženeral motorsa serije 666. Glavni deo specijalnog voza su vukle dve lokomotive, a prvi voz odnosno prethodnicu je vodila lokomotiva iz identične serije kao i lokomotiva na glavnom delu voza. Ime su dobile po 4 najvažnije ofanzive u Drugom svetskom ratu: “Sutjeska” , “Neretva” , “Kozara”  i “Dinara” . Danas se lokomotive Dženeral Motorsa koriste u redovnom saobraćaju, a lokomotive koje su korišćene do 1976. godine nalaze ispred garaže na Topčideru, prepuštene zubu vremena.

 

Kola restorana čini trpezarija sa 28 mesta. Između je smešten još jedan svečani salon sa osam mesta u čijem produžetku se nalazi mini bar i kuhinja sa originalnim inventarom i uređajima. Tu je smešteno dvadesetak frižidera, nekoliko štednjaka, a kuhinja je kapaciteta od neverovatnih 300 obroka.

 

 

U nastavku kompozicije je konferencijsi salon. Duž njega se pruža veliki sto sa oko četrdeset mesta. Za stolom su postavljene kožne stolice, a na svakoj od njih je utisnut grb SFRJ. Stolica rezervisana za Predsednika je na sredini, a svojim dimenzijama odudara od ostalih.

 

U dnu sale se nalazila slika Save Šumanovića koju je poslednjih desetak godina zamenila replika. Ispod slike, vešto je sakriven kino projektor. Tito je bio filmofil pa je tokom dugih putovanja, upravo ovde provodio svoje slobodno vreme. 

 

Konferencijski salon su mnogi Jugosloveni dobro upamtili po snimku na kome je prikazan Titov kovčeg sa stražom tokom poslednjeg putovanju od Ljubljane do Beograda.

Voz ponovo juri

Za napajanje električnom energijom, zadužena su dva dizel agregata ukupnog kapaciteta od 4 tone. Potrošnja agregata se kreće do 50 litara na sat. Kada je reč o održavanju toplote, saloni se greju uz pomoć dva parna kotla sa ukupnom potrošnjom od 120 litara dizela po jednom radnom času.

Ukoliko se steknu finansijski uslovi, u planu je kompletna elektrifikacija ove kompozicije, kako bi se uštedela potrošnja goriva, povećao komfor ali i bezbednost pratilaca voza čiji su radni zadaci kompleksni, a aktivnosti moraju biti apsolutno sinhronizovane. Plavi voz se snabdeva strujom uz pomoć centrale koja bi mogla da osvetli čitav jedan mali grad. I najmanja greška može dovesti do ozbiljnih posledica – navodi pratilac Plavog voza Marko Filipović.

 

 

Plavi voz je od 2009. godine u komercijalnoj upotrebi. Može se iznajmiti za svečane prilike, a predstavlja veliku turističku atrakciju koja je poznata širom planete baš kao i njen najznamenitiji putnik.

Najveće interesovanja pokazuju turisti iz Švajcarske, Austrije, Slovenije ali i iz Engleske i dalekog Japana. Prema rečima šefa Plavog voza, omiljen je među ljubiteljima železnice iz svih krajeva sveta. Nije retkost da se u čuvenoj kompoziciji organizuju i venčanja.

 

Plavi voz danas najčešće saobraća na relaciji Beograd-Bar i to u letnjim mesecima.

– Sa putovanja širom nekadašnje Jugoslavije,nosimo samo lepe uspomene. Prolazimo kroz gradove i sela, a najupečatljivije su reakcije putnika na stanicama u Zapadnoj Srbiji i Crnoj Gori. Slika Plavog voza se starijim sugrađanima duboko urezala u sećanje i asocira ih na neka prošla vremena, koja su bar prema njihovim reakcijama bila lepša. Znatiželjno priđu kolima, zagledaju svaki detalj pa mnogi od njih poljube vagon i grb SFRJ – kaže uz osmeh šef Plavog voza Željko Jovanović.