DOSTOJANSTVENO I SA STILOM: Milena Dravić otvorila srce i ispričala – da se opet rodim PONOVO BIH BILA GLUMICA (FOTO)

Milena Dravić
Beta/Milan Obradović

U Kulturnom centru Beograda sinoć je otvorena izložba fotografija i predstavljanje monografije o filmskom opusu Milene Dravić, dobitnice nagrade Dobričin prsten za životno delo.

 

Autorka monografije, novinarka Tatjana Nježić kazala je da je najveći izazov bio da monografijom obuhvati sve segmente impresivne ličnosti i karijere Milene Dravić i da sve bude “pitko”.

– Nije to samo sjajna monografija u smislu sadržine, to je ogledalo vremena i toga kako se ponosno nosi svoj dar – rekla je Tatjana Nježić i dodala da je monografija podeljena u pet celina.

Glumica Milena Dravić kazala je da je za glumu bila predodredjen, ističući da kada bi se opet rodila ponovo bi bila glumica. Ona je kazala da joj je u karijeri najveći izazov bio sam posao i da joj je teško da se opredeli i od brojnih uloga izdvoji najtežu ili najdražu.

– U svim ulogama dajete sebe – kazala je ona i navela da neke uloge nije trebalo da prihvati, a da je odigrala mnoge uloge od kojih je neke odmah prihvatila, a neke odbijala, pa prihvatala posle mnogo molbi da to učini.

Ističući da je igrala na velikom prostoru u svim republikama bivše Jugoslavije, Milena Dravić je podsetila na njen prvi film “Vrata ostaju otvorena” snimljen u Sarajevu rekavši da je na njegovo snimanje odvedena pravo iz baletske škole.

Milena Dravić je 1962. godine dobila je najveće jugoslovensko filmsko priznanje – Zlatnu arenu na Pulskom festivalu za ulogu u filmu “Prekobrojna” Branka Bauera, a kako je publiku podsetila bila je najmlađa dobitnica tog priznanja.

 

Milena Dravić je ispričala da je zbog filma “Kros kontri” u režiji Mladomira Puriše Đordjevića trenirala trčanje godinu dana, pošto je unapred znala da će joj za tu ulogu biti potrebna kondicija.

– Kada je došlo snjimanje, ja sam letela. Sa lakoćom sam snimila film… Ubrzo posle toga zvali su me za emisiju ‘Obraz uz obrza’ – podsetila se Milena.

Govorila je i o filmu “Sutjeska” rekavši da joj je uloga prvo data, pa oduzeta posle jedne konferencije za novinare na kojoj je američka novinarka pitala da li su žene u Jugoslaviji čule za kontraceptivna sredstva na šta je ona izvadila tablete za glavobolju i bacila ih pred nju. Potom je jedan ruski list napisao da se ponašala neprimereno, a onda joj je Nikola Popović kazao da neće snimati taj film, ali je ipak pred kraj snimanja došao po nju u Miločer gde je letovala i odveo je na Tjentište da snimi svoju ulogu.

Ispričala je i da je igrala majku Bred Pitu u njegovom prvom filmu, a govorila je i o nagradi na festivalu u Kanu.

Glumica Jelisaveta Seka Sablić ispričala je da Milenu Dravić poznaje od rane mladosti i da nikada nije skrenula s puta već je uvek bila na pravoj strani.

– Milena ima integritet življenja… Ja sam bila Draganov (Nikolića) prijatelj, bili smo kao brat i sestra, bili smo klasići, a Milena je rano počela. Mi smo strepili gde ćemo i šta ćemo, a Dragan je počeo da snima filomove… Kada mi je kazao da se smuvao sa Mileonom, ja sam rekla – nemoj da me lažeš. Milena je već tada bila zvezda za mene. Tako je i ostalo – ispričala je Jelisaveta Seka Sablić i čestitala joj nagradu Dobričin prsten.

 

Jelisaveta Seka Sablić rekla je i da Mileni Dravić nije bilo lako jer je izdržala i pripremila samo uručenje prstena što je zahtevalo “užasan napor”.

– Nije ovo sredina gde neke stvari same po sebi funkcionišu. Veliki deo posla moraš sam da obaviš i staviš pod kontrolu. Ta knjiga, to je sve morala sama da uradi. Na sreću se tu našla Tanja Nježić – rekla je glumica.

Nekadašnji direktor Jugoslovenske kinoteke Radoslav Zelenović kazao je da je Milena Dravić “nacionalno i kulturno dobro” podsećajući na njene brojne filmske uloge i filmove za koje je kazao da svi nose njen pečat.

Izloženo je više od 70 fotografija koje su predstavile samo delić raznovrsne karijere Milene Dravić, a izložbu su priredili Maja Medić i Stefan Arsenijević.

Glumici Mileni Dravić (77) prošlog petka u Zvezdara teatru uručen je Dobričin prsten za životno delo jer je, po odluci žirija, obeležila istoriju scene u drugoj polovini prošlog i početkom ovog veka.