50 GODINA OD VARIOLE VERE: Evo kako je Jugoslavija stala na put NAJSMRTONOSNIJOJ EPIDEMIJI

Tog 14. marta 1972. godine, pre 50 godina, izbila je epidemija variola vere. Dva meseca trajala je borba cele države sa ovim virusom. Epidemiolog prof. dr Zoran Radovanović kazao je na televiziji K1 da je epidemija velikih boginja otkrivena kasno, tek u jeku drugog talasa.

Printscreen

– Naredba za masovnu vakcinaciju na Kosovu je bila izdata odmah, a u Beogradu su najpre vakcinisani zdravstveni radnici, od 22. marta, a potom i svi ostali. Najveći deo ljudi vakcinisan je u prve dve nedelje, iako je vakcinacija naravno trajala duže. U prve dve nedelje je vakcinisano 18,5 miliona stanovnika. Mi smo imali problem, jer se javio ogroman broj ljudi. Nije bilo kao danas, tada se verovalo u autoritete i lekare, a država je ozbiljno shvatala borbu protiv zaraznih bolesti. Epidemiju smo zvanično proglasili u Beogradu 25. marta 1972. godine – kazao je profesor Radovanović u „Uranku“ na televiziji K1.

Prvi zaraženi se kasno javio na lečenje i zarazio je osmoro ljudi.

– Ibrahim Hoti iz Đakovice zarazio se 6. februara u Bagdadu, na verskom proputovanju. Na variolu se posumnjalo 14. marta 1972. godine. On se kasno javio lekaru. Lako je sve u knjigama, ali u praksi je malo teže. Mislilo se najpre da je reč o ovčijim boginjama. Prvi simptomi variole su umor i groznica, i u preosipnom stadijumu raste temperatura, a olakšanje se oseti kada ospe izbiju. „Politika“ je zvanično objavila da je reč o velikim boginjama 17. ili 18. marta.

U to vreme vakcinacija je, kako je kazao dr Radovanović, bila obavezna.

– Vakcinisali smo se u trećoj, sedmoj, četrnaestoj godini, a muškarci koji su išli u vojsku i u osamnaestoj ili deventnaestoj godini života. Imunitet je trajao tri godine, prema zvaničnim informacijama, ali znamo da je trajao i duže. Neki oboleli su imali lakšu formu bolesti. Međutim, prve su preminule dve medicinske sestre koje nisu bile vakcinisane, kao i petnaestogodišnja devojčica koja je došla na kontrolu nakon operacije slepog creva – kazao je prof. dr Zoran Radovanović u „Uranku“.

Prema njegovim rečima, lekari su se u to vreme mnogo više plašili kolere, jer je vakcinacija protiv velikih boginja bila obavezna.

– Slali smo naše lekare u Indiju da uče o velikim boginjama. Prva vakcina trebalo je da se primi pre četvrte godine života, jer je među onima koji su vakcinu primili u starijem životnom dosta njih imalo teške kontraindikacije – upalu mozga – objasnio je dr Radovanović.

Smrtnost od velikih boginja je od 20 do čak 50 odsto.

– Zagreb je proizvodio vakcinu pa smo imali rezerve, a kada smo potrošili zalihe i druge države su nam priskočile upomoć. Iako nije bila praksa da se vakcinišu trudnice, mi smo tada i njih imunizovali, jer ako bi se zarazile stradale bi i one i plod, a ovako nije bilo komplikacija i sve su se normalno porodile – zaključuje doktor.