AL’ SE NEKAD DOBRO JELO: Meni sa GOZBE kneza Mihaila povodom PREDAJE KLJUČEVA BEOGRADA!

Predaja ključeva
Wikipedia

Da nam je samo da se na tren vratimo 150 godina u prošlost, pa da zavirimo na veličanstveni banket kneza Mihaila... Šta bismo sve tamo videli, čuli, pa i pojeli - otkriva priča legendarnog Moma Kapora.

 

Jedan od najpoznatijih srpskih književnika i slikara Momo Kapor uspeo je da dođe do jelovnika sa banketa koji je davne 1867. godine priredio knez Mihailo Obrenović u čast predaje ključeva Beograda.

Momo je na sebi svojstven način napisao kratku priču o ovom jelovniku, a mi je prenosimo u celosti.

JELOVNIK

Ne čudim se nimalo što su Srbi posle toliko godina najzad pobedili Turke, ni predaji ključeva Kalemegdanske tvrđave 1867. se ne čudim, niti se čudim Ali Riza-paši, turskom komadantu gradova koji posle svega odlazi na svečanu večeru u čast svog poraza, ne čudim se ni knezu Mihajlu Obrenoviću koji mu priređuje banket: sve su to lepo vaspitani, svetski ljudi, sve je to stvar istorije i diplomatije; samo se jednom čudim – jelovniku sa te svečane večere petog aprila 1867. On me zaista zapanjuje!

 

Huitres
Potage à la Reine
Cassolettes de riz d’Agneau
Turbot à la Chambort
Filets de Boeuf, Jardinière
Sautè filets de Beccasses
Epigrames d’Agneau au pois
Aspic d’Homard en belle vue
Asperges Artichauts
Punch Imperial
Faison Perdreaux rôtis
Pilaw
Gelée de Marasquin aux fruits
Charlotte à la Russe
Baklava
Fromage glacée
Dessert

 

Zapanjuje me kako su tog petog aprila 1867. stigle do Beograda sveže ostrige, koliko dugo su putovale iz Stona ili negde od Soluna, kako su prenesene preko neprohodnih planina, drumovima izlokanim proletnjim bujicama – odakle led da se ne pokvare (ili su donete u hrastovim buradima u morskoj vodi?) – preko divljih reka, kroz tamne šume i opasnosti – ostrige u Beogradu, petog aprila 1867., one me zaista zapanjuju!

A šta se sve to jelo – osim ostriga?

 

Banket je, sudeći po jelovniku koji je Kapor objavio, počeo sa čuvenim ostrigama. Da li je on bio u pravu pitajući se da li su donete sa Jadrana ili iz Soluna ili su možda donete čak iz Istanbula, verovatno nećemo nikada saznati. Tek, nakon njih, serviran je čuveni Kraljičin potaž, od svinjskog i fazanskog mesa, sa pečurkama, bujonom od badema i šampanjcem.

Usledio je ragu od jagnjeće džigerice, zatim riba iverak na šamborski način, goveđi file, sotirani file šljuke, pa jagnjetina sa graškom.

Luksuzna trpeza bila je obogaćena i jastogom u aspiku, kao i pečenim prepelicama, šparglama, artičokama, pa i našim dragim pilavom koji su nam Turci ostavili u amanet.

Zvanice su probale carski punč, a zaslađivali su se baklavama, želiranim voćem sa Maraskino likerom, ruskom Šarlota tortom i sladoledom od sira.

Kruži legenda i da je tokom banketa sviran Šopen na klaviru, u četiri ruke, a da su ga svirale žena turskog paše Ali Rize i kneginja Julija (Hunjadi) Obrenović.