MAFIJAŠI SA STILOM: Otac američkog kriminala decenijama je dizao IMPERIJU IZ INATA, a sve izgubio za samo TRI NOĆI!

Arnold Rotštajn
YouTube Printscreen

Bio je uglađen, elegantan, blagog (neki bi rekli) ciničnog osmeha, neki su mu se podsmevali, ponajviše zbog njegovog "poroka", ali zauvek će ostati upamćeno da je Ej Ar bio otac američkog organizovanog kriminala.

 

Nije bilo lako biti srednje dete u jevrejskoj američkoj porodici Rotštajn, ma koliko da je bila dobrostojeća. Mali Arnold bio je preterano ljubomoran na ljubav koju su roditelji pružali starijem bratu Hariju, kao i prema njihovoj mlađoj sestri. Imao je samo tri godine kada ga je usred noći otac zatekao kako drži nož iznad starijeg brata vičući kako ga mrzi. Nebrojeno puta roditelji su ga pronalazili u plakaru kako plače govoreći da ga otac i majka mrze, da vole njegovog brata, a da njega baš niko ne voli.

Iz svojevrsnog revolta, Arnold je od malih nogu rešio da što pre skrene sa časnog puta koji mu je otac zacrtao. Svestan svoje inteligencije i neverovatnih matematičkih sposobnosti, Rotštajn je odlučio da ih ne koristi u školi – već na ulici i u podzemlju, tako što je još kao dete počeo da se kocka. Provodio je vreme u barovima i bilijar salama gde su vođene nelegalne kladionice. Upoznavao je gangstere, bukmejkere, sitne prevarante i preračunavao je kakve su mu šanse u svetu podzemlja. Izračunao je koji su časni i manje časni načini da se domogne pobede i novca.

Ma koliko da ga je otac grdio zbog toga, Arnold nije prestajao. Kada su ga pitali kako je postao kockar, Ej Ar je odgovorio:

Oduvek se kockam. Ne sećam se kad se nisam kockao. Možda sam počeo da bih dokazao ocu da ne može da mi govori šta treba da radim, ali ne verujem. Mislim da sam počeo jer sam voleo to uzbuđenje. Kad se kockam, sve drugo prestaje da bude važno.

 

Imao je tek 20 godina kada je počeo da dobija mnogo više nego što je gubio i ljudi su to primetili. Nosio je keš sa sobom i pozajmljivao ga uz visoke kamate, a kada je shvatio da više ne može sve sam da radi i da mu to ni ne priliči, počeo je da unajmljuje hladnokrvne mafijaše koji su se starali o tome da ga niko ne prevari – ili da zažali ako pokuša. Tako je Arnold Rotštajn od kockara postao otac organizovanog kriminala na ulicama Njujorka.

‘Mozak’ koji je imao neobičan porok

Dobio je nadimak “Mozak” u trenucima kada je otvorio svoju kockarnicu, a posao je razvijao vrlo mudro. Znajući da “kuća uvek pobeđuje” koristio je zanosne dame i saradnike sa mnogo kontakata čiji je bio zadatak da mame bogate igrače. Zauzvrat, Rotštajn bi im zahvalio dajući im 10 procenata svega što bi njihov “klijent” doneo.

Dan po dan, nedelju po nedelju, mesec po mesec, Arnold Rotštajn postajao je sve bogatiji, a u džepu je uvek imao 200 hiljada dolara – u novim novčanicama od po 1.000 dolara. Za njega je znala cela Amerika, družio se sa moćnim političarima, poslovnim ljudima, poznatim sportistima i umetnicima, istovremeno sarađujući sa ubicama, lopovima i sitnim kriminalcima koji su u njegovo ime lomili noge dužnicima.

 

Ipak, Ej Ar se svojevrsno trudio da se izdvoji i da se ne uklopi u stereotipe o podzemlju.

Uglađen, elegantan, odavao je utisak čoveka koji ima stila u svakom smilu i u svakoj sferi života, iako je bio okružen najprljavijom vrstom ljudi. Nije pušio i nije pio, mada je tokom prohibicije i te kako trgovao alkoholom – ali samo zato što je u tome video dobru zaradu. Osim kockanja, Rotštajn je imao samo jedan “porok” – uvek i svuda pio je mleko i jeo kekse ili kolače. Mnogi su mu se rugali zbog toga, ali kad god bi morali da ga ugoste bespogovorno su služili “dečije poslastice”. Međutim, koliko god da su mu se pojedinci smejali, činjenica je da je baš takav stil života naveo mnoge ljude da steknu poverenje u momka koji je vladao podzemljem.

A onda je došla 1919. godina…

Pročule su se glasine da je finale nacionalnog prvenstva u bezbolu bilo namešteno i to tako što su Rotštajnovi ljudi platili igračima čikaškog kluba “White Sox” da namerno izgube od kluba iz Sinsinatija. Arnold se kladio i dobio značajan iznos i to je dovelo dotle da je bio pozvan da svedoči pred velikom porotom o ovom incidentu. Rotštajn je mirno, uz prepoznatljiv osmeh, rekao kako je on nedužni biznismen čije se ime bezrazložno kalja.

Znao je koga treba da podmiti, kome treba šta da kaže, pa je na kraju sve ispalo savršeno po njega. A uz to je poslao i otvoreno pismo novinama rekavši da on “nikada nije radio nepošteno i da je umoran i da ga duša boli od toga što se njegovo ime povlači po javnosti bezrazložno kad god ispliva neki skandal“.

Rotštajn je, uz krijumčarenje alkohola, zelenašenje, iznudu, kocku i krađe bio vlasnik i nekoliko zgrada u Njjujorku. Bavio se i trgovinom narkotika, pronašavši način da iz Evrope uvozi heroin u SAD. Bogatio se na sve moguće načine, pazeći da ne odstupi od ugleda koji je stvarao godinama.

Ali, ne može se uvek pobeđivati…

Iako je pokušao da se izdigne iznad svih i bio je uveren u to da savršeno vlada svojim umom i matematikom, Arnolda Rotštajna je dočekala sudbina svih velikih kockara. Kad neprestano dobijate pomislite da ste nepobedivi i baš se onda sapletete. Tako je Rotštajn posle partije pokera koja je trajala čak tri dana završio sa dugom koji je tada iznosio 320 hiljada dolara, što bi danas bilo otprilike pet miliona. Hladnokrvno je rekao da je igra bila nameštena i odbio da plati dug Džordžu Mekmanusu.

Ugovoren je sastanak dvojice kockara u hotelu Park Central 4. novembra 1928. godine. Najavljeno je da će sastanku prisustvovati Mekmanusova braća – penzionisani policajci – pa je Rotštajn bio ubeđen da će biti bezbedan. Nije računao na to da će mu baš oni presuditi.

Priča kaže da se Arnold nekako domogao stepeništa i radniku hotela rekao da je upucan i da mu treba taksi. Iako je insistirao da ga voze kući, odveden je u bolnicu i ubrzo je preminuo.

 

Ni na samrti nije odustajao od stila i zakona koje je sam sebi uspostavio. Na pitanje ko ga je upucao, Rotštajn je odbio da otkrije identitet ubice rekavši da je zločin počinila njegova majka.

Sve što je Arnold Rotštajn tako dugo i promišljeno sticao, nestalo je u vidu lastinog repa za manje od deset godina. Neke firme su među sobom podelili njegovi bivši saradnici, a Arnoldov brat Hari izneo je u javnost da više nema Rotštajnovog blaga i da su sve njegove kompanije bankrotirale.

Danas, 90 godina kasnije, Arnold ‘Mozak’ Rotštajn pamti se kao jedan od najuspešnijih mafijaša u istoriji Amerike, ali i kao najveći gospodin kriminala i neko ko je odgovoran za inovacije i progres podzemlja. Ostaće zauvek otvoreno pitanje kako bi izgledala Amerika, pa i ceo svet, da je Arnold Rotštajn igrao zakonitije i da je su on i njegovo bogatstvo opstali.