Kalemegdanski park krase mnogi spomenici iz različitih perioda njegovog razvoja, pri čemu svaki od njih oslikava određeni događaj, predstavlja značajnu ličnost ili ukrašavaju park kao svojevrsnu umetničku scenu.
Jedan od najprepoznatljivijih obeležja grada Beograda je Spomenik Zahvalnosti Francuskoj, koji je postavljen na Kalemegdan 11. novembra 1930. godine i rad je jednog od najpoznatijih vajara na našim prostorima – Ivana Meštrovića.
Podignut je u znak prijateljstva, uzajamne pomoći i saradnje Srbije i Francuske tokom Prvog svetskog rata. Spomenik je dobrovoljnim prilozima podiglo Društvo prijatelja Francuske i Društvo nekadašnjih đaka Francuskih škola.
Spomenik u bronzi prikazuje figuru žene koja oličava Francusku i u ratnom zamahu sa mačem u ruci pritiče u pomoć Srbiji. Bronzana figura je visoka oko 3,5 m dok je ukupna visina spomenika 9 m.
Smeštena je na visokom kamenom postolju u čijem se donjem delu nalaze dva reljefa: na zapadnoj strani su prikazani borbeni redovi francuskih i srpskih ratnika, a na istočnoj – personifikacija Sorbone u vidu mlade žene okružene đacima. Ove reljefe su u duhu art dekoa, prema Meštrovićevim crtežima, izveli vajari Frano Kršinić i Antun Augustinčić. Na postamentu su urezane reči: “Volimo Francusku kao što je ona nas volela“.
Na mestu gde danas stoji Spomenik Zahvalnosti Francuskoj se nekada nalazio spomenik Karađorđu koji je postavljen na Kalemegdan 1913. godine, a uništen je prilikom bombardovanja u Prvom svetskom ratu.
Da ceremonija svečanog otkrivanja spomenika, koji je rad vajara Paška Vučetića, nije sačuvana na jednom snimku u Jugoslovenskoj kinoteci, danas ga se niko ne bi ni sećao.
Na tom istom mestu su Austrougari hteli da postave bistu Franje Josifa.
Prilaz samom spomeniku je dobro rešen, moguće ga je sagledati već sa ulaza na Kalemegdan iz Knez Mihailove ulice. Frontalna orijentacija spomenika ka ulazu može biti predmet kritike, jer prednja strana spomenika ne predstavlja najizražajniju formu siluete i ne omogućava sagledivost spomenika.
Fon skulpture koja je od bronze bi trebalo da bude svetao da bi se postigao efekat kontrasta, međutim pri pejzažno arhitektonskom oblikovanju korišćen je monokulturni masiv tise tamnih tonova kao i sama skulptura.