PRVI BEOGRADSKI TELEFON: Sprava od koje su svi bežali kao ‘đavo od krsta’

Samo sedam godina nakon što je Bel izmislio čudesnu spravu koja prenosi glas, prvo istorijsko „halo“ žačulo se i u Beogradu. Bilo je to 14. marta 1883. godine. Sa jedne strane je govorio Teša Nikolić, srpski ministar vojni, a sa druge kapetan Kosta Radisavljević.

 

Za stizanje telefona u Beograd najzaslužniji je Panta Mihajlović – savetnik i drugar Nikole Tesle koji je, pravo iz Njujorka, gde je bio šef firme „Simens-Halske”, rešio da se vrati u Beogad i modernizuje Srbiju.

Bio sam neverovatan idealista. Dođem u Srbiju, iako sam mogao da pravim velike poslove u Nemačkoj, Americi ili ma gde drugde, s namerom da učestvujem u ratu 1876. Kad se rat završio, padne mi na pamet da instališem telefon u Beogradu. Niko tu nije imao pojma o telefonu – ostalo je zapisano u zaostavštini Pante Mihajlovića.

Godine 1882. on je dobio pravo od kralja Milana da u Beogradu podigne telefonske stanice.

Beograđani nisu imali razumevanja za „novotariju” pa je Mihajlović sam i od svojih para povezao kafanu „Tri lista duvana”, u kojoj je bilo smešteno inženjersko odeljenje vojnog Ministarstva, i kasarnu na Paliluli.

Razgovor je mogao da počne

 

Iz „Tri lista duvana” je razgovarao Teša Nikolić, ministar vojni, a iz kasarne Palilula kapetan Kosta Radisavljević.

Ostalo je zabeleženo da ministar nikako nije mogao da poveruje da je moguće „čuti ljude koji nisu tu” i da je sve vreme pretraživao prostoriju ne bi li pronašao skrivenog pomagača „prevaranta” Mihajlovića.

Tek kada je shvatio da nije u pitanju prevara, pristao je da zapravo porazgovara.

I ministar i kapetan su bili oduševljeni razgovorom, pa je o „čudotvornoj napravi” odmah obavešten i kralj.

Kralj je kasnije i sam razgovarao i dao je nalog skupštini da izdvoji u budžetu sredstva za uvođenje telefona. Skupština je taj predlog glatko odbila.

Mihajlović je kasnije instalirao još dve linije – povezao je Licej u Kapetan Mišinom zdanju sa požarnom četom i Skupštinu sa policijom.

Prvi međumesni razgovor obavljen je polovinom januara 1886. godine za vreme primirja u srpsko-bugarskom ratu. Razgovor na relaciji Beograd–Niš obavili su kralj Milan Obrenović i Milutin Garašanin, predsednik vlade.

Iako javnost nije imala preteranog razumevanja za „svetske novotarije”, telefon je polako ulazio u Srbiju.

Javni telefonski saobraćaj u Beogradu je započeo 1898. godine. Tada je u Kolarčevoj zadužbini instalirana prva induktorska telefonska centrala.

San Pante Mihajlovića tada se konačno ostvario.

* Dopala vam se ova priča? Lajkujte nas na Facebook-u i vaša dnevna doza istorijskih zanimljivosti stiže!