“ČOVEK JE JAČI MRTAV, NEGO NEČOVEK ŽIV”: Deset godina od smrti patrijarha Pavla, ove reči se I DALJE PAMTE (FOTO)

Danas se navršava deset godina od smrti jednog od najvoljenijih poglavara Srpske pravoslavne crkve, patrijarha Pavla. Skromnost, vrlina, dobrota i život po jevanđelju, sinonim su za čoveka čiju su Božju reč pravoslavni hrišćani uvažavali i poštovali.

PRINTSCREEN/YT

Patrijarh Pavle ostaće upamćen kao veliki čovek koji je svoj život posvetio Bogu i živeo u skladu sa njegovim načelima.

Patrijarh Pavle nije samo živeo u duhu hrišćanske crkve, već je Božju mudrost nastojao da približi svim vernicima, kako rečima, tako i svojim delima, koja su pravi primer skromnog hrišćanskog života.

Patrijarh Pavle preminuo je u snu 15. novemebra 2009. godine na Vojnomedicinskoj akademiji, gde je od 13. novembra 2007. godine bio na lečenju. Prema sopstvenoj želji, sahranjen je u manastiru Rakovici, u Beogradu.

Bio je jedan od patrijarha koga su vernici nesebično voleli i cenili. I to pre svega jer je živeo kao i narod u čije se ime obraćao Bogu i molio za njega. Tako su ljudi često mogli da vide patrijarha Pavla među narodom, kako pešači ili se vozi javnim gradskim prevozom.

Važio je za čoveka koji je ustajao veoma rano i živeo u potpunosti prema jevanđelju i u skladu sa onim što je govorio. Osim po duhovnosti, bio je poznat i kao neko ko je bio vičan svakodnevnim, životnim stvarima, pa mu tako nije bilo strano da nešto popravi, bilo da su to cipele ili naočare. Voleo je da kuva, što je često radio, ali je i šio. Patrijarhu Pavlu nijedan fizički posao nije bio stran, ni težak.

Bio je protivnik luksuza, nije bio škrt, ali je bio štedljiv. Postoji priča o tome kako je reagovao kada je jednom prilikom video više luksuznih automobila ispred Patrijaršije, pitajuću se čiji su. Kada je saznao da su to automobili njegovih vladika, patrijarh Pavle je rekao: “Bog te video, a čime bi se tek vozili da se nisu zavetovali na skromnost?”

Soba patrijarha Pavla u Patrijaršiji bila je toliko skromna da je podsećala na monašku ćeliju. Postio je tokom cele godine na vodi, ribu je jeo veoma retko, a meso skoro nikada.

Na mestu patrijarha bio je skoro dve decenije, a bio je svedok i ratnih dešavanja na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Nije pravio razliku među ljudima, često je ponavljao da smo svi deca Božja, osuđivao je svako nasilje i zločine, bez obzira na to ko ih je činio, kom su narodu činjeni i kojoj veri. Poznato je i da je krajem devedesetih godina učestvovao u nekoliko protestnih šetnji protiv Slobodana Miloševića.

Mnoge pojedinosti iz njegovog svetovnog života dobro su poznate svim pravoslavnim vernicima, ali ono čemu se uvek vraćamo i ono po čemu ćemo ga pamtiti jesu njegove mudre misli i izreke.


U spomen na velikog patrijarha Pavla i 10 godina od njegove smrti, prisetićemo se nekih misli koje su obeležile njegov život koji je posvetio molitvi za srpski narod.

“Bog nas je stvorio ljudima i traži od nas da to i budemo. Nema takvih vremena u kojima to ne bi mogli biti i ne bi bili dužni da to budemo”.

“Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da mi ne postanemo neljudi”.

“Život na zemlji je prolazan. Mi smo svi na ispitu, a nagrada je na nebu. Sat otkucava vreme, a i dobra dela u tom vremenu”.

“Čovek je jači mrtav nego nečovek živ”.

“Obavezni smo i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema tog interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi”.

“Čuvajte i neprijatelje svoje i molite se za njih jer ne znaju šta rade”.

“Prava ljubav je jedino kada ljubav ne traži svoje. Kada voliš nekog bez ikakve logike. To je i prava sloboda. E zato sam hrišćanin”.

“Proći će sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaje zauvek”, samo je jedna od mnogobrojnih mudrih misli koje je za života izgovorio patrijarh Pavle.

Smatrao je da svaki čovek u ovozemaljskom životu sa razlogom, da ima svoj zadatak koji treba da izvrši.

“Da li ćemo mi te zadatke, ponavljam i govorim opet, izvršiti najboljom snagom koju nam je Bog dao, i najboljom voljom, to zavisi od nas. Mi se često izgovaramo: da smo se rodili u neko sretnije i bolje vreme, i mi bi bili bolji. To je samo izgovor! Bog nam je dao snage kad nas je postavio u ovo vreme koje su nam potrebne, uz Njegovu blagodatnu pomoć, da mi izdržimo, odolimo i izvršimo svoje zadatke”, stoji u besedi patrijarha Pavla.

Svoje reči, a posebno svoja dela, ostavio je u amanet srpskom narodu kao put svetlosti kojim bi trebalo da ide. Građani Srbije nisu ostali dužni voljenom patrijarhu Pavlu, pa su mu u spomen na njegov lik i delo, podigli spomenik. Spomenik najcenjenijem srpskom patrijarhu Pavlu postavljen je prošle godine na platou ispred Crkve Svetog Marka u Tašmajdanskom parku.

Skulptura patrijarha Pavla u polusedećem položaju smeštena je pored šetališta koje vodi ka crkvi, a svakom ko ulazi u hram ili prolazi Bulevarom kralja Aleksandra budi sećanje na sva dobra, plemenita dela, ali duhovnost koju je patrijarh Pavle širio i kojom je zračio.