NAJTAJNIJI PROJEKAT HITLEROVE NEMAČKE: Ovo su deca čiji su životi od rođenja bili OSUĐENA NA PROPAST

Arijevska rasa
Wikipedia/German Federal Archives

Osim logora smrti, druga najveća tajna nacističkog sistema promene sveta bio je tzv. projekat "Lebensborn". Prema rasističkim idejama filozofa Alfreda Rosenberga, tehničke detalje razradio je Hajnrih Himler.

 

Nacisti su hteli da promene ljudsku vrstu! Njihova je ideja bila odgajanje u nizu specijalnih domova stotine hiljada plave, snažne dece, kako bi do 1972. godine velika Nemačka dobila 120 miliona nadljudi.  Njene oružane snage bi u tom kontekstu narasle na 600 SS-divizija!

Prema tome, ovakvoj vojnoj moći teško da bi se neko mogao suprotstaviti. Ta potpuno neverovatna ideja promene ljudske vrste na celoj planeti bila je možda i najluđa zamisao koju je ta grupa, opsednuta mistikom, zagonetnim kultovima, alhemijom i eugenikom, ikad osmislila.

Idealni su bili Norvežani, “potomci Vikinga”

– Nordijski čovek je najlepše ljudsko biće na svetu. I po inteligenciji i po svojoj izuzetnoj pojavi, on je superioran. Nordijac je svetlokos i ima plave oči – kralj nad kraljevima u odnosu prema svim ostalim pripadnicima ljudske rase na Zemlji – pisao je Hans Ginter, nacistički teoretičar rase. 

Prema njegovim kriterijumima, Vikinzi su davali idealno arijevsko potomstvo jer su imali sve osobine krvi i tla kao i Nemci, pa čak i bolje. Ipak, Norveška nije bila dovoljna.

Prema Himlerovom planu, osnovan je specijalni tim agenata za “rasni odabir”, koji je po okupiranim zemljama, ali i celom svetu, trebalo da prikupi žene za stvaranje superarijevske rase.

 

Agenti su se razmileli po Norveškoj, Holandiji, Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Britaniji, čak i po Kanadi, Australiji i SAD-u. Kad je Vermaht ušao u te zemlje, izabrane žene su poslate u Nemačku.

Projekt je tamo već bio u punom zamahu. Sredinom 1936. Himler je otvorio prvi “Lebensborn” u predgrađu Minhena, u dvorcu Štajnhuring. Sistem su činili Domovi majki i Domovi dece. 

Ukupno je bilo šest takvih specijalnih domova dece i 17 domova majki. Za svaku Nemicu koja ima više od troje i četvero dece, ustanovljen je čak i “Majčinski krst” kao odlikovanje. Bilo je to odličje ravno “Gvozdenom krstu” koji se dodeljivao za hrabrost i bio na visokoj cijeni u Nemačkoj. 

Uprkos svemu, mnogi  delovi eksperimenta su krenuli u za nacističke eugeničare, pogrešnom smeru. Deca su se rađala bez željenih karakteristika.

Najtajniji projekat Rajha

Jozef Mengele se pitao može li se boja očiju promeniti? Može li kosa potamniti zbog stalnog izlaganja svetlosnim zracima? Decu koja nisu ostala plava, čekala je tužna sudbina. Gušenje u gasnim komorama!

Pred kraj Rajha, Hitler je naredio uništenje sve Lebensbornove dece, ali je taj plan sprečen. Pomahnitali gospodar Rajha, uveren u to da na svetu ima mesta samo za jedan, narod gospodara, bio je uveren da Nemci zaslužuju kolektivno uništenje. Svom ministru ratne privrede, poznatom arhitekti Šperu – koga je Hitler obožavao i video ga kao svoga naslednika – firer je naredio da spali celu Nemačku.

Na sreću, Šper je imao dovoljno razuma i dovoljno hrabrosti da se suprotstavi Hitlerovoj naredbi.

Istu je naredbu iz Moskve izdao Staljin. On je bio snažno uveren u strašnu vitalnost nemačkog naroda.  Bio je siguran da će Nemci, ne uništi li im se sva industrija, za manje od decenije opet postati sila i opasnost za Rusiju, pa je naredio “spaljivanje zemlje”, ali to naređenje iz raznih razloga takođe nije ostvareno.

Projekat je bio zataškan, dok Amerikanci nisu pronašli arhivu Lebensborn projekta. Za njega se možda i ne bi saznalo da Amerikanci, nakon oslobođenja Nemačke, nisu došli do arhiva i zatekli brojne domove.

Do kraja rata rođeno je navodno više od 42.000 dece majki dobrovoljki i SS-ovih vojnika u tajnim klinikama u Nemačkoj i u okupiranim zemljama. Navodno je još oko 200.000 plavokose i plavooke dece oteto i prevezeno u Rajh.

Amerikanci su decu za koju su ustanovili takvo poreklo hteli vratiti u matične države, ali ona su na tu ideju reagovala paničnim strahom. Intenzivno germanizirana, indoktrinirana u nacističkom duhu, ona su uglavnom ostala u Nemačkoj.

Saveznički istražitelji nisu uspeli da skupe sve detalje o Lebensbornu. Nacisti su u Nirnbergu optuženi zbog 40.000 otete plavokose dece iz Poljske, ali je slučaj ostao pod velom tajne. Prema nekim informacijama, Lebensborn je u Rumuniji navodno nastavio Nikolae Čaušesku.

Žalosna sudbina stotina hiljada deece koja su nakon rata po Evropi hodala kao ukleti, žigosani i prokleta, prezreni, bez doma, sa dve tuđine, a nijednom domovinom, trajno je upozorenje o ceni koju za ludačke planove o rasnoj nadmoći plaćaju i oni koji se u to upuste i oni koji nisu ništa krivi.