EKOLOŠKA REVOLUCIJA: Otkrivena gusenica koja jede plastiku

gusenica
pixabay

Naučnici su otkrili da jedna vrsta gusenice koja se namenski uzgaja kao mamac za pecanje ima sposobnost da razgradi polietilen, vrstu plastike koja se najteže razgrađuje i najčešće koristi. Larve velikog voštanog moljca "Galleria mellonella" u prirodi žive kao paraziti u kolonijama pčela. Moljci polažu jaja u košnice, a larve se razvijaju i rastu u pčelinjem vosku, zahvaljujući čemu su i dobile ime.

 

Ovo otkriće bilo je potpuno sličajno. Naučnica Federika Bertokini, koja se inače bavi pčelarstvom, čistila je svoje košnice od parazita. Privremeno je stavila gusenice u običnu plastičnu kesu koja je nakon nekoliko sati bila puna rupa.

Bertokini, koja radi u Institutu za biomedicinu i biotehnologiju u Kantabriji (Instituto de Biomedicina y Biotecnología de Cantabria) sarađivala je sa stručnjacima Paolom Bombelijem i Kristoferom Houom sa katedre za biohemiju na Univerzitetu u Kembridžu (University of Cambridge), kako bi realizovala posebnu vrstu eksperimenta. Oko 100 gusenica je imalo pristup plastičnoj kesi iz jednog supermarketa u Velikoj Britaniji. Rupe su počele da se pojavljuju posle 40 minuta, a nakon 12 sati plastična smesa se smanjila za 92 mg.

Naučnici tvrde da je stopa razgradnje neverovatno brza u poređenju sa drugim novijim otkrićima, zahvaljujući čemu ove gusnice mogu predstavljati važan napredak kada je u pitanju upravljanje plastičnim otpadom i očuvanje životne sredine. Najveće iznenađenje nije to što ove gusenice razgrađuju plastiku, već to što hemijski transformišu polietilen u etilen glikol, tečno i gusto hemijsko jedinjenje, što predstavlja dodatnu funkciju koju vrše u košnicama, svom prirodnom staništu.

 

Federika Bertokini objašnjava da je vosak polimer, vrsta prirodne plastike i ima hemijsku stukturu koja se ne razlikuje mnogo do strukture polietilena. Nakon što su proučeni svi detalji ovog procesa, nameće se zaključak da ove larve mogu predstavljati biotehnološko rešenje koje može pomoći pri upravljanju plastičnim otpadom.

 Polietilen se uglavnom koristi za proizvodnju kesa i ambalaže u koju se pakuje hrana i predstavlja 40% potražnje proizvoda od plastike u celoj Evropi, gde čak 38% plastike završi na deponijama. U celom svetu se tokom jedne godine iskoristi oko trilion plastičnih kesa. 

Plastika je veoma otporna na razgradnju pa su posledice za zivotnu sredinu ozbiljne.

Međutim, čini se da nam je priroda ponudila rešenje ovog problema.

Gusenice, verovatno, u pljuvačnim žlezdama proizvode nešto što prekida hemijske veze ili imaju simbiotičke bakterije u crevima.

Trebalo bi identifikovati molekularne procese koji se dešavaju prilikom ove reakcije i videti da li je moguće izdvojiti enzim koji je odgovoran za ovakvu reakciju, piše Karent biolodži.