General na optuženičkoj klupi: Ovako su izgledali POSLEDNJI DANI DRAGOLJUBA DRAŽE MIHAILOVIĆA (FOTO+VIDEO)

Draža Mihailović
Wikipedia

Mnogi detalji o hapšenju, suđenju i smrti Dragoljuba Mihailovića i danas su obavijeni velom tajne, a njegov lik i delo izazivaju brojne polemike i kontroverze. Na dan njegovog streljanja objavljujemo tekst o poslednjim danima četničkog vođe koji je baziran na zvaničnim podacima i činjenicama koje su do sada dostupne javnosti.

 

Dragoljub Mihailović je uhvaćen u selu Repuševići u okolini Višegrada 13. marta 1946. Po dolasku u Beograd, doveden je u sedište OZNE za Srbiju, u Zmaj Jovinoj ulici. Vest o hapšenju ostala je tajna za sve osim za uski krug ljudi oko Josipa Broza Tita sve do 27. marta 1946. kada je na zasedanju Savezne skupštine, ministar unutrašnjih poslova FNRJ Aleksandar Ranković objavio ovu senzacionalnu vest.

Dražina poslednja knjiga

Sve do početka suđenja, Draža se nalazio u posebno pripremljenoj sobi u sedištu

 

OZNE. Navodno mu je bilo dozvoljeno da čita knjige, a poslednje što je pročitao bio je Stendalov roman “Parm­ski kar­tu­zi­jan­ski ma­na­stir”.

Isledni postupak je trajao od 9. aprila do 31. maja 1946. godine. Glavni islednik bio je partizanski prvoborac Josif Malović. Optužnica je uručena generalu Mihailoviću 3. juna 1946. godine. Dan uoči početka suđenja Draža je prebačen u pomoćnu zgradu Pešadijskog vojnog učilišta na Topčideru u kojoj je održan proces.

Zvaničan naziv postupka je bio “Suđenje Dragoljubu-Draži Mihailoviću i ostalim kolaboracionistima za izdaju i ratne zločine počinjene na prostoru Jugoslavije za vreme rata (1941—1945)“, ali je danas mnogo poznatiji kao Beogradski proces. Osim generalu Mihailoviću, tada je suđeno i grupi od još dvadeset trojice optuženika iz redova četnika, vlade u izgnanstvu i Nedićevog režima.

Beogradski proces

Suđenje je održano u Beogradu, od 10. juna do 15. jula 1946. godine, bilo je otvoreno za javnost i prisustvovalo mu je oko 60 stranih izveštača.

Dragoljubu Draži Mihailoviću je suđeno pred vojnim sudom čiji je predsednik bio pukovnik Mihailo Đorđević, a članovi su još bili potpukovnici Milija Laković i Mihailo Janković. Pomoćne sudije bili su Nikola Stanković, Radomir Ilić i Todor Popadić (sekretar). Tužilac je bio pukovnik Miloš Minić, a kome je pomagao Miloš Jovanović.

Kome je još suđeno?

Uz glavno-optuženog Mihailovića u Beogradskm procesu suđeno je i: Prof. Slobodanu Jovanoviću, dr Božidaru Puriću, dr Stevanu Moljeviću, dr Mladenu Žujoviću, dr Živku Topaloviću, dr Milanu Gavriloviću, dr Momčilu Ninčiću, Živanu Kneževiću, Radoju Kneževiću, Konstantinu Fotiću, Đuri Viloviću, Radoslavu Radiću, Slavoljubu Vranješeviću, Milošu Glišiću, Petru Živkoviću, Dragomiru Jovanoviću, Tanasiju Diniću, Veliboru Joniću, Đuri Đokiću, Kosti Mušickom, Bošku Pavloviću, dr Lazaru Markoviću i dr Kosti Kumanudiju. 

Dražu Mihailovića je prvobitno na sudu trebalo da zastupa Desa Berić, ugledni beogradski advokat, ali se optuženi na kraju opredelio za Nikolu Đonovića i doktora Dragića Joksimovića.

Mihailović je bio optužen po 47 tačaka i suđeno mu je za aktivnosti protiv partizana, za kolaboraciju sa Nemcima i ratne zločine nad civilima. 

Sam tok suđenja i danas je predmet osporavanja i kontroverzi. Sud nije prihvatio nijedan predlog odbrane. Savezničkim vazduhoplovcima koji su spaseni i evakauisani uz pomoć četnika 1944. nije bilo dozvoljeno da svedoče u Mihailovićevu korist sa obrazloženjem da je njihovo svedočenje nerelavatno. Samo su dve žene svedočile u Mihailovićevu korist.

 

Londonski list “Dejli telegraf” 14. juna 1946. godine objavio je tekst dopisnika sa suđenja u Beogradu u kojem je ovaj, između ostalog, pisao kako Draža deluje “umorno”, kako svaka njegova reč biva propraćena zviždanjem publike i kako ga sudija često prekida i ne dozvoljava mu da govori.

Izveštač “Tajmsa” stvari je video malo drugačije.

– Mihailovićeva odbrana je bila bez fraza, bez kivnosti na političke protivnike ili lične neprijatelje, jasno i podrobno. To je vojnik od zanata podnosio izveštaj, neodoljiv baš svojom jednostavnošću – objavio je izveštač.

Nešto od onoga što je Dragoljub Mihailović govorio u svoju odbranu ipak je sačuvano:

Na samom kraju, general Mihailović je rekao i ovo:

Ostao sam vojnik ubeđen da narod treba da da reč na kraju. Ubeđen sam da sam bio na pravom putu. Pozivao sam novinare celog sveta i tražio misiju Crvene armije. Sudbina je bila nemilosrdna prema meni kada me je bacila u najteže vihore. Mnogo sam hteo, mnogo započeo, ali vihor, svetski vihor, odneo je mene i moj rad.

Poslednje završne reči odbrane izgovorene su 30 minuta posle ponoći, 12. jula 1946. godine. Čitanje presuda počelo je u 8:15 izjutra 15. jula. Od 47 tačaka optužnice general Mihailović je osuđen po osam. Prva je glasila:

Kriv je što je od početka druge polovine 1941, pa za sve vreme rata i neprijateljske okupacije organizovao i rukovodio oružane četničke formacije poznate pod imenom „četnici Draže Mihailovića“ i takozvana Jugoslovenska vojska u otadžbini, koje su imale za cilj da oružanom akcijom i terorom u saradnji s okupatorom podrže okupaciju i uguše oružani ustanak i oslobodilačku borbu srpskog i ostalih naroda Jugoslavije.

Dragoljub Mihailović je osuđen na smrt streljanjem, trajan gubitak političkih i građanskih prava kao i oduzimanje celokupne imovine.

Smrt i misterija poslednjeg počivališta

Osuđeni na smrt imali su pravo žalbe istog dana kada je pročitana presuda. Nakon što su one odbijene predsednik sudskog veća predao je zahtev da se pristupi izvršenju presude.

Pretpostavlja se da je posle toga određena grupa za egzekuciju, da je streljanju prisustvovao neko iz sudskog veća i optužbe, kao i da je napravljen zapisnik.

Najveći broj istoričara kao datum smrti Dragoljuba Mihailovića uzima 17. jul 1946. Mesto streljanja je nepoznato, mada je najverovanije u pitanju bila Ada Ciganlija. Ni danas se ne zna gde je tačno grob generala Mihailovića.

Viši sud u Beogradu rehabilitovao je Dragoljuba Mihailovića 14. maja 2015. godine. Utvrđeno je da Mihailović “nije imao fer i pravično suđenje” i da je presuda doneta u nezakonitom procesu iz političko-ideoloških razloga.