GORI OD NACISTA: Japanska vojska u Drugom svetskom ratu, ostavljala je za sobom scene IZ HORORA

Naning
print screen/youtube.com/Setton

Njihovi su zločini bili toliko brutalni, nezamislivi i odvratni da zvuče kao delo holivudske fikcije.

 

U ratu nema zakona. I dok se o nacističkim zločinima i danas često priča, neki krvnici često ostaju zanemareni. Upravo je to slučaj sa Japancima u Drugom svetskom ratu, a ovo je 10 užasavajućih zločina koje su počinili:

1. Masakr Palavan

 

Kao dodatak groznim uslovima poput izgladnjivanja, prebijanja i mučenja koji su se odvijali u japanskim ratnim logorima, zatvorenici su se bojali i onoga što ih čeka nakon što iz logora izađu.

Masakr Palavan jedan je od brojnih odvratnih primera okrutnosti japanskih vojnika. Naime, 12. decembra  1944. svih 150 Amerikanaca iz logora Pačavan na Filipiima, ispraćeni su u šumovit predeo koji je složen kao ogromna lomača. Nakon što su ih zapalili, svega 30-ak njih je uspelo da pobegne na obalu i spasi se plivanjem. Ali, nisu imali izgleda – pucali su u njih, a ubili su i one koje su pronašli kako se skrivaju među stenama. Samo 11 ih je preživelo, a jedan je doživeo i napad ajkule.

2. Masakr Nanking

 

Na početku kinesko-japanskog rata 1937., koji će kasnije postati “pacifička brana” Drugom svetskom ratu, Japan je izvršio invaziju na glavni grad Kine, Nanking. Japanske trupe koje su ušle, redom su sakatile i ubijale civile. Klali su odojčad bajonetama, deci su rezali glave, pokopavali žive ljude… Osim toga, divljački su silovali preko 80 hiljada žena i terali članove porodica da siluju jedni druge. Istorija je zabeležila da je u tom masakru hladnokrvno ubijeno oko 300 hiljada Kineza.

3. Železnica smrti

Dok su okupirali jugoistočnu Aziju, Japanci su odlučili povezati Tajland i Burmu železničkom prugom. Njome su slali materijal i robu za svoju vojsku, a odlučili su da će radnu snagu koriste kao ratne zarobljenike.

 

Cela  železnica je izgrađena isključivo rukama i bez industrijskog alata, a radnici i zarobljenici su se morali probijati i seći gustu džunglu na ogromnim vrućinama kako bi je gradili. To radno roblje je za jelo  dobijalo samo minimalne količine pirinča.

Procenjuje se da je tokom tog projekta umrlo čak 110 hiljada zarobljenika, što od gladi, što od metka, a što od kolore i groznice. Neki su usled nedostatka B vitamina danima ležali u džungli izloženi životinjama, čekajući smrt sa paralizovanim udovima.

4. Jedinica 731

 

Tajna japanska jedinica iz Drugog svetskog rata, pobila je više od 600 hiljada ljudi i to usred eksperimenata koji su upoređuju jedino sa stravičnim zločinima nacističkog doktora Jozefa Mengelea. Grupa je postala poznata kao Jedinica 731, usred čijih je izopačenih eksperimenata do kraja rata ubijeno više stotina hiljada ljudi.

Jedinica je osnovana sa ciljem testiranja biološkog i hemijskog naoružanja da bi kroz rat proširila svoju delatnost. Jedinica je delovala u kompleksu od šest kvadratnih kilometara koji je sagrađen u kineskom okrugu Pingfangu, tj. Harbinu, tada najvećem gradu u marionetskoj državi Mančukuo. E

ksperimenti su se većinom sprovodili na “nepodobnom” lokalnom stanovništvu koje su pogrdno zvali “debilima” s’ obzirom da se lokalnim vlastima “prodala” priča da je veliki kompleks za eksperimentiranje nad ljudima zapravo – pilana. Desetine hiljada ljudi je podvrgavano amputacijama udova i to najčešće bez anestezije i nameri da osoba preživi. Na taj su način mogli posmatrati gubitak krvi, a odrezani udovi nekada bi se prišili na neki drugi deo tela, kako bi se pratilo ponašanje organizma. Takve amputacije obično su bile rezervisane za kineske komuniste koje su Japanci prezirali do srži. Druge su pak zarazili teškim bolestima i onda ih se operativno otvarali kako bi se pratio napredak bolesti. Nekima su vađeni i čitavi organi, a sve se odvijalo isključivo “na živo”, bez anestezije.

 Zatvorenicima su se smrzavali udovi koji bi se nakon toga odmrzavali kako bi se pratio razvoj gangrene i truljenja mrtvog tkiva. Među najbrutalnijim metodama svakako se može uvrstiti i operacija kojom su  ljudima uklanjani želuci, a jednjak se spajao direktno na creva. Mnoge  žene su prisiljene na trudnoću kako bi se mogao pratiti prenos bolesti sa majke na dete, stopa preživljavanja fetusa i štetni uticaj na majčine reproduktivne organe. Iako je u kompleksu Jedinice 731 rođeno mnogo dece, ni jedno iz njega nije izašlo živo.

5. Batan smrtonosni marš

 

Filipinci su se Japancima predali 1942., a Japanci nisu znali šta da učine sa 76 hiljada ratnih zarobljenika, pa su ih odlučili dokrajčiti, što više mogu.

Naredili su im da krenu na marš dug 110 kilometara kroz džunglu, a svako ko je klonuo od napora ili dehidracije ostao je bez glave ili je naprosto ostavljen da umre u džungli.

 

Japanski vojnici su ih tukli na putu, a na  hodočašću je umrlo oko 2500 Filipinaca i oko 500 Amerikanaca. Većinu zatvorenika koje su naposletku smestili u logor čekala je slična sudbina a najveći ih je broj umro od gladi, bolesti ili su bili pretučeni do smrti . Tamo je umrlo 26 hiljada Filipinaca i 7000 Amerikanaca.

6. Pokolj u bolnici Aleksandra

 

U septembru  1942.,  pošto su Japanci preuzeli Singapur, njihovi  vojnici su upali u bolnicu Aleksandra, koju su vodili Britanci. Tamo su počeli divljački pir, ubijajući svevod pacijenata do doktora i medicinskih sestri, i svakog koga bi zatekli.

To nije bilo dovoljno psihotično, pa su iz bolnice su izvukli stotinjak muškaraca i  držali su ih celu noć u toplim, odvrantnim šupama punim pacovima. Sledećeg su dana nastavili svoju nasilnu tiradu tako što su ih sve zaklali. Procenjuje se kako je u tom pokolju živote izgubilo oko 200 ljudi.

7. Kanibalizam na delu

Svjedoci su potvrdili kako su Japanci u Drugom svetskom ratu,  jeli meso svojih neprijatelja  širom jugoistočne Azije. U brojnim slučajevima vojnici saveznici koje su jeli, nisu uvek bili mrtvi, već su sa njih živih drali siovo meso. Veruje se kako su Japanci smaknuli ogroman broj neprijatelja samo kako bi se nahranili, budući da su bili u nestašici hrane.

8. Žene za utehu

 

Od sino-japanskog rata i kroz celi Drugi svetski rat, japanska vojska je prisilila preko 200 hiljada žena i devojaka starijih od 16 godina na prostituciju. Zvali su ih “žene za utehu”, ali su ustvari one bile seksualne robinje. Te su žene  išle u udaljene delove istočne Azije, kako bi bile na raspolaganju svuda gde ima vojnika kojima je trebalo “podići moral”.

Retko kada su imale slobodan dan, neprestano su ih silovali, a često su umirale od unutrašnjih povreda.

9. Genocid na ostrvu

Ostrvo  Nauru u Papua Novoj Gvineji je okupirano od strane Japanaca 1942. godine. Ono što su tamo napravili najbolje se može opisati sa samo jednom rečju – genocid. U to vreme na ostrvu se nalazila kolonija gubavaca, koje su Japanci okupili, poslali ih drvenim brodovima na pučinu i digli ih u vazduh. Oko 70 odsto stanovnika ostrva premestili su na drugo, a od 500 do 1200 Nauru ljudi, umrli su od gladi i bolesti jer su ostavljeni u neljudskim uslovima. 

10. Masakr u Lahi

U  februaru 1943. Japanci su uhvatili i zaklali preko 300 Holanđana i Australijanaca, nakon što je jedan od njihovih čistača mina stradao od holandske mine. Prve večeri su odveli 85 ljudi u šumu blizu vojnog aerodroma Laha na ostrvu  Ambon gde su ih onesposobili za dalju borbu. Sledeće večeri je 227 njih dočekala ista sudbina, a njihova su tela bacali u masovne grobnice.