Hadžija za sve pare! Ovo je bio NAJBOGATIJI ČOVEK U ISTORIJI, a nikada nećete pogoditi GDE JE ŽIVEO

Musa I
Wikipedia

U XIV veku, Evropa je u novom talasu kulturnog i ekonomskog nazadovanja. Za to vreme, civilizacijom dominiraju istočnjačke, pre svega islamske sile. I one prolaze kroz svoje ekonomske turbulencije, pripremajući se za dalja osvajanja. Međutim, malo poznata zapadnoafrička imperija Mali zaseniće i jedne i druge. A za sve je zaslužan Kralj Musa I, Mansa Musa, najbogatiji vladar svih vremena, koji je postao sinonim za bogatstvo milionima ljudi.

 

Vladar koji je stavio Mali na mapu sveta, i to bukvalno, jeste Mansa Musa I. Naziv Mansa, lokalni naziv za vladara, nasledio je od oca 1312. godine. Za vreme svoje vladavine, proširio je granice države, a najvažniji teritorijalni uspeh je aneksija grada Timbuktu, od koga je napravio kulturni i religijski centar tog dela sveta.

Mali se tada prostirao na preko 3500 kilometara kvadratnih, i delimično ili celokupno, zauzimao teritorije današnje Gambije, Gvineje, Gvineje Bisao, Obale slonovače, Mauritanije, Nigera, Senegala i , naravno, Malija.

Mali je u to vreme bio centar celokupne subsaharske trgovine, a uz sve vrste proizvoda najpoznatiji su bili po – belom roblju. Međutim, njihov osnovni izvor bogatstva nije bila nikakava trgovina. Na teritoriji Malija nalazili su se neki od najizdašnijih rudnika zlata Afrike, što je u sistemu srednjovekovne verzije privatizacije nad rudnicima, vladarsku porodicu učinilo basnoslovno bogatom. Basnoslovno…

Ulazak na veliku scenu

 

Država Mali u trenutku smrti Muse I, Foto: Wikipedia/Gabriel Moss

Da ne ostane samo jedna od “neprovjerenih glasina“, Musa je svoje bogatstvo pokazao svetu 1324. godine, kada je krenuo na epsko putovanje ka Meki. Pripreme za polazak su trajale pune dve godine, a verovatno i više, i sastavljena je jedna od najčudesnijih povorki, koja je krenula na put dug 6.000 kilometara.

Kako su prvo išli preko Mauritanije, pa u Alžir, da bi došli u Egipat, za povorkom su ostajale priče hroničara koji su je sreli. Ti opisi su i bukvalno i simbolički neverovatni! Naime, slike prikazuju kralja sa zlatnom krunom, na zlatnom prestolu, na zlatnoj nosiljci, koji drzi veliki skiptar od zlata u rukama. Poruka slikara bila je jasna.

Pisani izvori govore da je povorka brojala stotinu slonova i sedamsto kamila, a na svakoj životinji je bio dvostruki sepet napunjen zlatom. Kralj je išao na čelu kolone u kočiji optočenoj zlatom, a oko njega 500 njegovih privatnih robova, svi nakićeni ogromnim komadima zlata i dragog kamenja. Potom je išlo između 10 i 20 hiljada kraljevih podanika, koji su, svako iz svog razloga, pratili kralja na put u Meku.

I na kraju, ne treba zaboraviti ni 12.000 konjanika, vojnika koji su bili zaduženi za bezbednost povorke. Sve u svemu, u različitim izvorima se navodi da je povorka brojala izmedju 25.000 i 60.000 ljudi. Kako je to tadašnji istoričar napisao: “Bleštanje zlata na tom karavanu postidelo bi i afričko sunce“.

Zlatni Kairo

Njihov dolazak u Egipat obeležio je za malo izbegnuti skandal, kada je kralj Musa odbio da se sastane sa egipatskim sultanom, Al Nusrijem, iz dinastije Memluk. Naime, Musa je susret odbio jer mu se nije uklapao u raspored molitvi, što je dovelo do besa domaćina.

Nesporazum je ubrzo izglađen, a Musa se potrudio da se njegov boravak u Kairu ne pamti po problemu sa sultanom. Da bi pokazao svoju naklonost gradu, Musa je pokušao da daruje sve i svakoga u Kairu, koji je tada brojao oko milion stanovnika.

Njegovo razbacivanje novcem tih dana postalo je predmet legendi, ali je imalo i jednu praktičnu posledicu. Naime, kako je svaku sirotinju obasuo novcem, a svaki hram ili džamiju suvim zlatom, u Kairu se naprasno pojavilo toliko zlata da je došlo do njegove devalvacije. Najtraženije robe srednjeg veka je bilo toliko da mu je cena naglo pala.

Povratak hadžije

 

I uzalud je pravljena monetarna ispravka, kada je Musa, po povratku iz Meke, poklonjeno zlato pretvorio u dugovanja po unosnim kamatama. Tržište Egipta, pa i velikog dela sveta, nije došlo u ravnotežu čitavu deceniju. Ponovni povrtak u Kairo, Musa je proveo i u druženju sa nekoliko španskih kartografa, koje je bogato nagradio.

Odužili su mu se na svoj način. Čuveni Katalonski atlas, najvažnija mapa sveta iz srednjeg veka, prikazuje kraljevinu Mali, kao dominantnu silu zapadne afrike, i njenog vladara ukrašenog zlatom.

Musin boravak u Meki ostavio je Turke i Arape šokirane bogatsvom koje se krije ispod Sahare, a on ga je iskoristio da bi značajne arhitekte i učitelje angažovao i doveo u svoju zemlju. Po njegovom povratku sa dvogodišnjeg hodočašća, po Maliju su počele da niču moderne džamije, koje su mogle da se porede sa svim severno afričkim građevinama.

Poseban je kuriozitet što je Musa osnovao prvi univerzitet u Zapadnoj Africi – Sinkore, koji je imao kapacitet od 25.000 studenata, a biblioteka mu se po broju knjiga poredila sa Aleksandrijskom.

 

Dobro došli u moderno doba

Vremenom, kako su Mali uništavali međusobni sukobi oko prevlasti nad teritorijom bogatom zlatom, priče o Musinom bogatsvu su bivale zaboravljene. Od zaborava su je otrgli Francuzi, kada su, krajem XIX veka zauzeli Mali i pripojili ga svojoj koloniji Francuski Sudan.

Saznavši razmere bogatstva koje je izvučeno u rudnicima Malija, Francuze je uhvatila prava zlatna groznica, a mora im se priznati da su u pljački bili temeljni. Jedna od prvih komercijalnih primena tada ultra modernog izuma – rendgena – bila je početkom XX veka, kada su nesrećne Malijce svakodnevno snimali pri izlasku iz rudnika, da zlato ne bi iznosili u svojim crevima.

Ponovo su se aktivirale desetine rudnika koji su pre Francuza zjapili prazni, a koji će postati pakao za hiljade i hiljade onih, koji su u ropskom položaju iskopavali zlato za Francuze. Kao, uostalom, i u Musino vreme, samo je gazda sada bio još svetlije puti.