Vasilij Kovaljev bio je dvadesetogodišnji mladić kada je 1950. godine osuđen za antisovjetsku sabotažu. U stvarnosti, sve što je mladić uradio bilo je posedovanje stare sablje iz carske Rusije. Koristio ju je za seckanje povrća, ali neko ga je prijavio i – to je bilo dovoljno!
Kao i milioni drugih žrtava staljinističkog terora, poslat je prvo u logor u Noriljsku, pa zatim u Kolimu. Preživeo je kaznene ćelije i premlaćivanja u zatvorskom sistemu “gulaga” tadašnjeg SSSR-a.
Kada je pokušao da pobegne 1954. godine, proveo je pet meseci krijući se u ledenom rudniku sa još dva zatvorenika.
– Pet meseci smo proveli ispod zemlje, u mraku, izgladneli. Posle tri meseca smo pojeli svu hranu i na kraju smo žvakali drvo – ispričao je godinama kasnije.
Uspeli su da prokopaju put kroz led do obližnjeg grada i izašli “poluslepi, kao krtice” samo da bi ih tamo uhapsili.
Kovaljev je oslobođen 1957. godine, kada je Staljinov naslednik, Nikita Hruščov, proglasio amnestiju.
Vratio se u rodni kraj i ostao je da živi u Magadanu gde je radio kao inženjer. Govorio je javno o teroru u SSSR-u, a čak je u jednom momentu i upoznao ljude koji su ga osudili na robiju. Do kraja života je isticao – nije im oprostio!