ISTINA JE ISPLIVALA NA VIDELO: ‘Jevrejski Šindler’, nacistima predao u ruke pola miliona jevrejskih života!

Logoraši
Wikipedia/Bundesarchiv

Resu Kastnera smatrali su junakom koji je spasio 25.000 ljudi, ali novi dokazi govore drukčije

 

Mađarski Jevrej Resu Kastner, koji je tokom i posle Drugog svetskog rata slavljen kao “jevrejski Oskar Šindler” jer je spasavao hiljade života, njegov ga biograf Pol Bogdanor u najnovijoj knjizi raskrinkava kao nacističkog kolaboracionistu.

Prema svedočenjima onih koji su preživeli Holokaust, Kastner je zapravo pomogao Trećem Rajhu u ubijanju oko pola miliona Jevreja svih starosnih dobi i oba pola. Do sada se službeno smatralo da je on, nakon što su nacisti 1944. preuzeli svu vlast u Mađarskoj, spasavao Jevreje iz Budimpešte tako što ih je potajno slao vozovima u slobodu i na sigurno. Kastner se nakon rata odselio u Izrael, da bi se tamo u jednom trenutku o njemu pojavili napisi u novinama da je radio upravo ovo što sad razotkriva Bogdanor.

Čak mu se zbog toga i sudilo, ali je bio oslobođen. Na kraju su ga 1957. ubili napadači koji su zbog toga osuđeni. Bogdanor sada definitivno dokazuje da je Kastner sklopio “užasan” dogovor s jednim od vodećih SS-ovih oficira Adolfom Ajhmanom kako bi Jevreje namamio u smrt. Od 437.000 žena, dece, muškaraca, starih i nemoćnih, samo sićušan deo ih se uspeo spasiti iz vozova u koje su ih trpali. Svi ostali su ubrzo bili u Aušvicu gde je na njih čekala procedura “konačnog rešenja”.

“Ksastner je oduvek bio kontroverzna figura. Manjina ga je zvala kolaboracionistom, dok je većina verovala da je učinio sve što je mogao kako bi spasio živote u ekstremno teškoj i lošoj situaciji. Međutim, što sam otkrivao više dokaza, više sam razumevao na moje veliko iznenađenje da su optužbe protiv njega bile tačne. Tužno, ali ja sam sad u to sasvim uveren… Ovo je istinita priča o naopakoj Šindlerovoj listi. Šindler je bio nacista koji je postao junak. Kastner je bio junak koji je postao nacističko oruđe”, napisao je Bogdanor. Kastner se proslavio još 1942. kada je postao vođa budimpeštanskog Komiteta za pomoć i spasavanje. Pod njegovim vođstvom komitet je tvrdio da je spasio 25.000 Jevreja koje su prokrijumčarili u Mađarsku iz zemalja pod direktnom nacističkom kontrolom poput Poljske. Njegova reputacija je, međutim, dovela do toga da su se nacisti 1944. s njim stali pogađati i nagovarati ga da im prosledi kontakte svojih najvrednijih jevrejskih pomagača.

Ispočetka je Kastner nacistima nudio da im Jevreji plate da ih ovi puste da odu na sigurno, no kada je shvatio da ovi imaju plan da zaista likvidiraju celu populaciju Jevreja, on se kao “nemilosrdni megalomanijak kom se nije dalo te 1944. krenuti s ilegalnim delovanjem” kako ga je nazvao Bogdanor, s Ajhmanom pogodio da može odabrati određeni broj, tačnije 1684, ljudi među kojima su bili i njegova porodica i njegovi prijatelji, koje će nacisti pustiti da pobegnu iz Mađarske, dok bi on zauzvrat pomogao nacistima u progonu svih preostalih Jevreja.

10 godina je Bogdanor prikupljao svedočanstva i dokumente, od kojih mnogi nisu bili poznati javnosti. Preživeli iz Holokausta Jjozef Reis detaljno mu je opisao kako je Kastner privoleo jevrejsku zajednicu u Kolosvoru da poveruju da će ih raseliti i dati im poslove širom zemlje. Bila je reč o 18.000 ljudi koji su završili u plinskim komorama. Rut Landau, kći preživele iz Holokausta, Bogdanoru je ispričala da joj je majka često pripovedala da je Kastnera osobno čula da je Jevrejima u getu u Kolosvoru tvrdio da ih okupljaju kako bi išli na posao, a ne u Aušvic. Bogdanor je koristio i njegove lične izjave. Bila je reč o slučaju u kojem je Jjevrejinma lagao da više ne mogu pobeći u Rumuniju zato što su na granici nacističke kontrole. To uopše nije bila istina, granica je bila sasvršeno slobodna i sigurna za beg, što su potvrdili oni koji su tamo ipak bežali i spasili se.

Kastnerovo svedočanstvo išlo je ovako: “Nacistički oficir me je zamolio da kažem svojim prijateljima u Kolosvaru da su postrožili nadzor granice prema Rumuniji. Morao sam reći onima koji su hteli bežati u Rumuniju da budu posebno oprezni i da koriste druge načine bega.”

Istoričari procenjuju da je od 800.000 Jevreja u toj zemlji tokom 1944. više od polovine završilo u vozovima prema najgorem nacističkom logoru smrti. Šačica onih koje je spasio u dogovoru s Ajhmanom, uspela se domoći Švajcarske. Ali je cena za njihovo spasavanje ispalo pola miliona drugih.