Izmišljena priča koja je pokrenula histeriju: Ovako su zapravo počela SUĐENJA VEŠTICAMA u Salemu

Veštice
Wikipedia

Iako su se američke vlasti nakon više od stotinu godina posule pepelom i isplatile odštetu porodicama žrtava, ništa ne menja činjenicu da su se suđenja u Salemu zaista dogodila!

 

Krajem 17. veka grad Salem u američkoj saveznoj državi Masačusets preplavile su izbeglice koje su u tom gradu pokušale da pronađu utočište od rata koji je engleski kralj Vilijam proglasio Francuskoj u američkim kolonijama.

Veliki priliv ljudi izazvao je u gradu nestašice, što je samo još više pojačalo već postojeće neprijateljstvo između bogatih stanovnika i stanovnika koji su zavisili od poljoprivrede.

U to vreme je u Salemu bio aktivan sveštenik Semjuel Paris, poznat po čvrstim stavovima kojima su se poveli puritanci iz grada. Oni su sve incidente proglašavali – đavoljim poslom.

U januaru 1692. godine ćerka i nećaka velečasnog Parisa doživele su neobične epizode tokom kojih su im se tela grčila, ispuštale su neobične zvukove, vrištale su i nekontrolisano bacale stvari naokolo. Lokalni lekar za to je okrivio – natprirodne sile.

Pod pritiskom sudija, devojčice su za svoje napade okrivile tri žene – prosjakinju Saru Gud, siromašnu staricu Saru Ozborn i Parisovu robinju Titubu. To su ujedno prve žene optužene za veštičarenje u Salemu, a sve se dogodilo 29. februara pre 324 godine.

Sledećeg dana počelo je ispitivanje. Samo je Tituba priznala krivicu, detaljno opisavši scene crnih pasa, crvenih mačaka, žutih ptica i crnog čoveka koji je tražio da se potpiše u njegovu knjigu, što je ona i učinila. Sve tri žene stavljene su iza rešetaka, što je izazvalo masovnu paranoju.

 

Tokom 1692. i 1693. godine 200 ljudi je optuženo za veštičarenje. Proces je obuhvatao dve vrste suđenja – prvo su saslušanja vođena pred lokalnim organima vlasti, a onda pred okružnim sudovima. Suđenja vešticama su se desila u okruzima Eseks, Safok i Mildseks kolonijalnog Masačusetsa, između februara 1692. i maja 1693.

Osuđeni ili proglašeno krivim za veštičarenje, što je onda bilo prestup za smrtnu kaznu, je tačno 29 osoba. Njih 19 – 14 žena i petoro muškaraca – je obešeno. Žil Kori, čovek koji je odbio da traži pomilovanje je bio zgnječen pod teškim kamenjem kada je pokušano da se iz njega izvuče priznanje ili molba za milost. Još petoro optuženih je umrlo u zatvoru.