IKONA STILA: Fatalna plavuša koja je umela sebe da ubedi da je kraljica

Merilin Monro
Wikipedia

Merilin Monro je lice koje zna svaka osoba na planeti, jedna od najpoznatijih žena svih vremena, simbol lepote, ženstvenosti, mode i stila. Bila je fatalna plavuša svog doba i nedostižni ideal savremene žene, vickastog duha i zavodljive ličnosti, provokativna i nevina, izdvajala se i sijala jače od bilo koje druge zvezde starog Holivuda.

 

Fenomen Merilin Monro nadživeo je zanosnu lepoticu i nastavio je da fascinira i intrigira javnost kao retko koja ličnost u istoriji. 

Merilin nije dozvolila da je definiše nesrećno detinjstvo, već se borila sa svojim demonima i ostatkom sveta da uspe i da ostavi svoj trag i upiše se u bogatu istoriju Zlatnog Holivuda.

“Nisam obraćala mnogo pažnje na zvižduke i dobacivanja, zapravo, nisam ih ni čula. Bila sam puna čudnih osećanja, kao da sam dve osobe. Jedna od njih je bila Norma Džin iz sirotišta koja nije pripadala nikome, a druga je bila osoba čije ime nisam znala. Ali znala sam gde ona pripada, ona je pripadala okeanima, nebu i čitavom svetu.”

 

Merilin Monro je rođena kao Norma Džin Mortenson 1. juna 1926. godine. Provela je veći deo svog detinjstva seleći se iz sirotišta u sirotište jer majka nije bila u stanju da se brine o njoj a nije se znalo ko joj je otac, u domove hranitelja, prolazeći kroz kuće prijatelja i rodbine i ponekad se vraćajući kući. 

Sa svega 16 godina Norma Džin se udaje za Džejmsa Doertija sa kojim ostaje u braku četiri godine. Dok je on bio u vojsci za vreme Drugog svetskog rata, Norma Džin je radila u Vazduhoplovnoj fabrici.

Navodno je jedan fotograf primetio Normu Džin u fabrici dok je radila i predložio joj da se prijavi u agenciju za modele. Tada je ona ofarbala svoju pririodno braon kosu u plave lokne koje postaju njen zaštitni simbol. To je bila prekretnica koja je pokrenula njenu karijeru. Postaje uspešan i tražen model i pojavljuje se na naslovnim stranama mnogih časopisa.

Merilin se pojavila na naslovnici prvog broja časopisa “Playboy” u decembru 1953.

godine, ali objavljene slike su uslikane četiri godine ranije, još 1949. godine, dok je Merilin još pokušavala da se probije kao glumica. 

Karijera modela poslužila je kao odskočna daska za mladu Normu Džin čiju lepotu i harizmu je primetio Ben Lion, jedan od direktora studija “20th Century Fox” i upravo je on predložio da uzme majčino prezime Monro i smislio je ime Merilin koje je kasnije postalo sinonim za seksipil i ženstvenost.

Turbulentna karijera

 

Prvi ugovor koji je potpisala sa produkcijskom kućom nije bio uspešan. Sa nekoliko sporednih uloga Merilin nije bila ni malo bliže svom cilju. Poznanstvo sa agentom Džonijem Hajdom donosi joj značajnije uloge i do 1953. godine kada izlaze filmovi  “Nijagara”, “Gospoda više vole plavuše” i “Kako se udati za milionera” Merilin postaje svetska zvezda i dobija status seks simbola.  

“Ne smeta mi da nosim teret glamura i seksualnosti. Lepota i ženstvenost su svevremene i ne mogu biti neprirodne, dok glamur, iako se proizvođačima to neće svideti, ne može da se proizvede. Ne, pravi glamur, on se zasniva na ženstvenosti.”

Međutim, već u sledeća dva filma dolazi do nesuglasica sa studijom jer je Merilin smatrala da joj dodeljuju uloge koje su ispod njenih mogućnosti. Očigledno su njene kritike ozbiljno shvaćene, jer sledeće uloge u filmovima “Sedam godina čežnje“, sa legendarnom scenom u kojoj Merilin stoji iznad ventilacije i „Autobuska stanica“ u kome je akcenat na njenim glumačkim sposobnostima, Merilin konačno dobija ne samo naklonost publike, već i priznanja kritičara.

 

Slede brojni uspesi među kojima se svakako izdvajaju komedija „Neki to vole vruće“  iz 1959. godine se smatra najvećim uspehom njene karijere za koji je osvojila i Zlatni globus. Posle toga zanosna plavuša je snimila još samo dva filma, a u planu su bili brojni projekti, što je ukazivalo na moguće uspehe i u budućnosti.

“Uvek sam se osećala kao niko i jedini način da budem neko je bio… pa, da budem neko

drugi.”

Poslednji nastup Merilin Monro je bio povodom proslave rođendana američkog predsednika Džona Kenedija kome je otpevala čuvenu pesmu „Happy Birthday, Mr. President“. Samo nekoliko meseci kasnije pronađena je mrtva u svom domu, a okolnosti njene smrti do danas ostaju u velu izmaglice i ostaju tema spekulacija.

Druga strana medalje

Merilin je u javnosti uvek izgledala veseo, nasmejano i zavodljivo, ali stvarna slika je bila znatno mračnija. Traume iz detinjstva su značajno uticale na Merilin i doprinele su brojnim nesigurnostima i sumnjama. 

 

„Ja sam sebična, nestrpljiva i pomalo nesigurna. Pravim greške, van kontrole sam i

ponekad je teško izaći na kraj sa mnom. Ali ako ne možeš da me podneseš u mojim najgorim trenucima, onda me sigurno ne zaslužuješ u najboljim.“

Njen privatni život je uvek bio tema koja je interesovala javnost, posebno jer im je Merilin često davala povoda da spekulišu. Tri neuspela braka i brojne ljubavne afere su za nju predstavljale stalnu potragu za ljubavi, dok su za javnost bili izvori tračeva.

Ljubav Merilin Monro i slavnog igrača bejzbola Džoa di Mađia je bila legendarna i iako njihov brak nije potrajao, mnogi tvrde da je on bio njena najveća ljubav. Džo je ispunio obećanje koje je dao Merilin dok su još bili u braku i ostavljao je buket crvenih ruža na njen grob svake nedelje tokom 20 godina. Mnogi kažu da su njegove poslednje reči bile “napokon ću da vidim Merilin”.

Verovatno je jedan od najvećih poraza za Merilin je bila nemogućnost da se ostvari kao majka, što je bila jedna od njenih najvećih želja.

Često je spominjana istorija depresije u porodici Merilin Monro i majčina mentalna

nestabilnost. Poznato je da se Merilin više puta podvrgavala psihoanalizi, čak je provela kraći period u psihijatrijskoj ustanovi. Bilo je poznato i nejno konzumiranje alkohola i zlopotreba tableta.

“Uspeh čini da vas tako mnogo ljudi mrzi. Volela bih da nije tako. Bilo bi divno uživati u

uspehu bez primećivanja zavisti u očima ljudi oko vas.”

Ličnost koju je Merilin prikazivala u javnosti, gde je glumila “glupu plavušu” omogućila je stvaranje određene slike u javnosti i donelo joj je status seks simbola, ali često je i sputavalo jer je lepa glumica bila mnogo više od toga.

“Ako igram glupu devojku i postavim glupo pitanje, moram to da ispratim do kraja, šta

drugo bih mogla da učinim, da izgledam inteligentno?”

Merili je mnogo volela da čita o čemu svedoče brojne slike na kojima je sa knjigom u ruci, kao i raznovrsnost i opus njene lične biblioteke. Često je hvaljen njen smisao za humor i njena umešnost kao komičara.

Modna ikona

Merilin je bila istinska ikona stila, ona je bila i ostala intenacionalni seks simbol, personifikacija zlatnog doba Holivuda i fenomen pop kulture. Uticaj koji je imala na modernu kulturu je prosto nemerljiv.

“Ja ne želim da zaradim pare, ja samo želim da budem predivna.”

 

Prepoznatljiv i unikatan izgled Merilin Monro je ušao u legendu. Platinasta kosa oblikovana u nemarne lokne, voluminozna figura, crvene usne, istaknute oči, mladež iznad usne, šminka, garderoba, način kretanja, šarm i baršunast glas su stvari po kojima biste uvek znali o kome je reč. Čak i decenijama nakon smrti, Merilin nastavlja da fascinira javnost, a njen lik je opšte prisutan i svima poznat.

Na ekranu i van njega, Merilin je uvek bila sređena, izuzetno ženstvena i savršeno doterana. Navodno su bili potrebni sati da lepotica postigne njen prepoznatljivi izgled.  Izdvajala se iz gomile time što je bila svoja i nije podlegala trendovima, već je bila verna svom stilu. Tako na primer nije volela široke suknje koje su bile modni krik tih godina i preferirala je krojeve sa čistim linijama, uske suknje, košulje, džempere i jednostavne haljine. 

Kada su u pitanju javni nastupi, Merilin je uvek bila sređena do savršenstva, u elegantnim i raskošnim haljinama koje su isticale njenu figuru, a krajnji cilj je uvak bio seksipil.

“Vaša odeća bi trebalo da bude dovoljno uska da pokažete da ste žena, ali dovoljno široka da pokažete da ste dama.”

 

Za čuvenu haljinu koju je nosila za nastup na rođendanskoj proslavi predsednika Kenedija, Merilin je navodno rekla dizajneru Džinu Luisu “napravi haljinu koju bi se samo Merilin Monro usudila da nosi”. 

Odeća koju je Merilin nosila ušlaje u modnu istroriju, često se izlaže, a mnogi kolekcionari su spremni da izdvoje velike sume novca za ove komade. Jedan od primera je bela haljina iz filma “Sedam godina čežnje“ koja je prodata za impozantnih 5,6 miliona dolara, kao i roze haljina sa rukavicama iz filma “Gospoda više vole plavuše” i mnoge druge.

Merilin je bila svestrana ličnost sa izuzetnom harizmom, što dokazuje činjenica da je bila uspešna glumica, pevačica i fotomodel. Inspirisala je mnoge umetnike poput Lejdi Gage, Eltona Džona, Endija Vorhola, Madone, Gven Stefani i mnogih drugih. 

“Umela sam da kažem sebi: “Čime, dođavola, imaš da se ponosiš Merilin Monro?” I

odgovorila bih: “Svime, svime”, i hodala bih polako i okretala glavu lagano kao da sam kraljica.”