MISTERIJA GROBA SKRIVENOG U PRAŠUMI: Bio je tvorac nacističke mašinerije, a osvajanje džungle platio je životom! (VIDEO)

Već 80 godina je misterijom obavijen jedan grob usred brazilske džungle. Na njemu se nalazi svastika i krst na kom je napisano: Ovde je 2. januara 1936. godine umro Jozef Grajner, u službi nemačkog istraživačkog tima.

Otkud grob nemačkog naciste duboko u brazilskoj prašumi, u izolovanom selu Larandžal do Žari? Istoričari i istražitelji već decenijama pišu knjige i otkrivaju brojna dokumenta koja dokazuju kako su nacisti nakon Drugog svetskog rata bežali u Južnu Ameriku. Ali, o jednoj zaveri, odnosno planu nacista se zna vrlo malo, a reč je o njihovoj ekspediciji koja je počela pre rata.

Nacisti su naime pre rata hteli da uspostave mostobran u Južnoj Americi, pa su nameravali da osvoje veći deo amazonskog korita. Tajna misija nazvana “Projekat Gvajana” nastala je iz ekspedicije u Amazonu koju je predvodio Oto Šulc-Kampfenkel, berlinski zoolog, režiser dokumentarnih filmova i član Hitlerovih SS divizija.

Punih 17 meseci, od 1935. do 1937. godine, nacistički naučnici i istraživači predvođeni Šulc – Kampfhenkelom, probijali su se kroz brazilsku prašumu oko brazilske granice sa Francuskom Gvajanom. Skupljali su životinjske lobanje, nakit od domorodačkih plemena i proučavali topografiju uz reku Žari.

– Ekspedicija je počela sa uobičajenim naučnim ciljevima. Ali, u Nemačkoj je počinjao rat i Šulc-Kampfhenkel počeo je da razrađuje ideju o nacističkoj kolonizaciji – rekao je Jens Glusing, dopisnik Špigla iz Brazila i autor knjige “Projekat Gvajana”.

Šulc-Kampfhenkel je svoj plan 1940. godine predstavio Himleru, šefu SS-a i Gestapoa. Cilj plana bio je da se oslabi regionalni uticaj SAD-a, piše Njujork tajms, osvajanjem Francuske Gvajane i susednih holandskih i britanskih kolonija. Međutim, plan o stvaranju “Nemačke Gvajane” je propao. Delom zato jer je teritorija Francuske Gvajane pala u ruke kolaboracionističke vlade iz Višija, a delom zbog loše sreće koju je ekspedicija imala.

On je za svoju ekspediciju na raspolaganju imao hidroavion Henkel He 72, koji je bio predstavljen kao primer i ponos nacističke industrijske inovacije. Ali, avion se prilikom sletanja prevrnuo nakon udarca u plutajuće deblo, samo nekoliko nedelja nakon početka ekspedicije. Tokom celog putovanja i trajanja ekspedicije, naučnici koji su sebe smatrali pripadnicima ‘više rase’ zavisili su od domoradačkih plemena kako bi preživeli i pronašli svoj put kroz džunglu.

Vremenom su naciste jako oslabile malarija i druge tropske bolesti. Sam Šulc-Kampfhenkel je preživeo tešku difteriju, ali njegov najbliži saradnik Josef Grajner nije uspeo – ubila ga je nepoznata groznica, a njegov grob usred neprohodne džungle stoji kao simbol još jednog neuspešnog nacističkog plana.