MISTERIJE PODZEMNOG BEOGRADA: Kada hodate ovim delom grada gazite PO PRAVOM BLAGU

Tašmajdan
Wikipedia

Možda ste jedan od brojnih Beograđana koji godinama šetaju Tašmajdanskim parkom, ni ne sluteći da zapravo koračate tlom koji sadrži toliko bogatu, važnu i zanimljivu istoriju da će vam na trenutke biti teško da poverujete...

 

Prastare tašmajdanske pećine – da, baš su one “sakrivene” ispod istoimenog prestoničkog parka. Možda ste u prolazu i načuli za iste, ali šta one zapravo kriju i po čemu su toliko posebne, verujemo da niste do kraja spoznali.

Tajnu tašmajdanskih pećina do kraja su rasvetlili autori knjige “Beograd ispod Beograda” Zoran Nikolić i Vidoje Golubović, a njihovi zapisi predstavljaju dragocena svedočanstva o do skoro nerasvetljenoj istoriji glavnog grada. 

Njihovi navodi ukazuju na to da su ove beogradske pećine stare i do 14 miliona godina, još od vremena kada su talasi Panonskog mora “udarali” o mesto koje danas zovemo Tašmajdan. 

 

Ulaz u Tašmajdanske pećine kako je izgledao pre Drugog svetskog rata, Foto: Wikipedia

Ulaz u Tašmajdansku pećinu nalazi se na ivici Tašmajdanskog parka uz stene u kojima se mogu pronaći fosilni ostaci školjki iz nekadašnjeg Panonskog mora. Hodajući ovim šetalištom u srcu Beograda zapravo šetate nad spletom od najmanje sedam pećina. Neke su sasvim prirodne, a neke su iskopali i modifikovali Rimljani i Turci. 

Zub vremena nije umanjio značaj istorije; malo – malo ove pećine su kroz decenije i vekove menjale svoju svrhu, ali su uvek imale značenje. U doba Prvog srpskog ustanka u njima se krio vožd Karađorđe, a potom je odatle gledao i oslobođanje prestonice. Sto godina kasnije Beograđani su ovde pronašli sklonište od austrijskog bombardovanja u Prvom svetskom ratu.

 

Sklonište u Tašmajdanskim pećinama za vreme Prvog svetskog rata, Foto: Wikipedia

Svoju namenu imale su i u Drugom svetskom ratu – Nemci su ih tada preuredili u komandu jugoistoka, uveli su struju u podzemlje, gradili podzemne komunikacije, osposobili lift koji je izlazio na park. Pretpostavlja se da su podzemni prolazi koji su ostali iza nacističke vojske vodili ka svim važnijim tačkama u gradu. Prilikom povlačenja, 1944. godine nemački vojnici su mnogo toga minirali, nakon čega su partizani i Rusi zazidali deo tog podzemnog prostora, jer su kuburili sa vremenom – jednostavno nisu imali vremena da sve razminiraju. 

Tašmajdansko šetalište kao velika grobnica

U Tašmajdanskom parku se sve do  1886. godine nalazilo Staro groblje gde su počivali i neki od velikana Beograda – Đura Jakšić, Josif Pančić, Đura Daničić, Ilija Kolarac, Miša Anastasijević. Oni su krajem 19. veka premešteni na Novo groblje u Ruzveltovoj, gde i danas “spava” prestonička elita.

Od Drugog svetskog rata sve do dana dašanjeg svi radovi na podzemnim tašmajdanskim pećinama neizostavno vode i do zaboravljenih kostiju svih onih čiji grobovi nikada nisu preseljeni…

Zato, kada sledeći put u neko sunčano podne budete koračali Tašmajdanom, zastanite na tren i udahnite miris istorije – veoma, veoma daleke i burne, na momente mračne, na momente slavne… To je miris Beograda!