Možda ste jedan od brojnih Beograđana koji godinama šetaju Tašmajdanskim parkom, ni ne sluteći da zapravo koračate tlom koji sadrži toliko bogatu, važnu i zanimljivu istoriju da će vam na trenutke biti teško da poverujete...
Prastare tašmajdanske pećine – da, baš su one “sakrivene” ispod istoimenog prestoničkog parka. Možda ste u prolazu i načuli za iste, ali šta one zapravo kriju i po čemu su toliko posebne, verujemo da niste do kraja spoznali.
Tajnu tašmajdanskih pećina do kraja su rasvetlili autori knjige “Beograd ispod Beograda” Zoran Nikolić i Vidoje Golubović, a njihovi zapisi predstavljaju dragocena svedočanstva o do skoro nerasvetljenoj istoriji glavnog grada.
Njihovi navodi ukazuju na to da su ove beogradske pećine stare i do 14 miliona godina, još od vremena kada su talasi Panonskog mora “udarali” o mesto koje danas zovemo Tašmajdan.
Ulaz u Tašmajdansku pećinu nalazi se na ivici Tašmajdanskog parka uz stene u kojima se mogu pronaći fosilni ostaci školjki iz nekadašnjeg Panonskog mora. Hodajući ovim šetalištom u srcu Beograda zapravo šetate nad spletom od najmanje sedam pećina. Neke su sasvim prirodne, a neke su iskopali i modifikovali Rimljani i Turci.
Zub vremena nije umanjio značaj istorije; malo – malo ove pećine su kroz decenije i vekove menjale svoju svrhu, ali su uvek imale značenje. U doba Prvog srpskog ustanka u njima se krio vožd Karađorđe, a potom je odatle gledao i oslobođanje prestonice. Sto godina kasnije Beograđani su ovde pronašli sklonište od austrijskog bombardovanja u Prvom svetskom ratu.
Svoju namenu imale su i u Drugom svetskom ratu – Nemci su ih tada preuredili u komandu jugoistoka, uveli su struju u podzemlje, gradili podzemne komunikacije, osposobili lift koji je izlazio na park. Pretpostavlja se da su podzemni prolazi koji su ostali iza nacističke vojske vodili ka svim važnijim tačkama u gradu. Prilikom povlačenja, 1944. godine nemački vojnici su mnogo toga minirali, nakon čega su partizani i Rusi zazidali deo tog podzemnog prostora, jer su kuburili sa vremenom – jednostavno nisu imali vremena da sve razminiraju.
Tašmajdansko šetalište kao velika grobnica
U Tašmajdanskom parku se sve do 1886. godine nalazilo Staro groblje gde su počivali i neki od velikana Beograda – Đura Jakšić, Josif Pančić, Đura Daničić, Ilija Kolarac, Miša Anastasijević. Oni su krajem 19. veka premešteni na Novo groblje u Ruzveltovoj, gde i danas “spava” prestonička elita.
Od Drugog svetskog rata sve do dana dašanjeg svi radovi na podzemnim tašmajdanskim pećinama neizostavno vode i do zaboravljenih kostiju svih onih čiji grobovi nikada nisu preseljeni…
Zato, kada sledeći put u neko sunčano podne budete koračali Tašmajdanom, zastanite na tren i udahnite miris istorije – veoma, veoma daleke i burne, na momente mračne, na momente slavne… To je miris Beograda!