Dogodio se drugi masakr na Markalama u Sarajevu – 1995. godina

Masakri su se odigrali na pijaci Markale, koja se nalazi u centru Sarajeva. Prvi masakr se desio 5. februara 1994. kada je ubijeno 68 ljudi, a ranjeno 144. Drugi napad se desio 28. avgusta 1995. kada je ubijeno 37 ljudi, a ranjeno 90. Potonji napad je bio povod za vazdušne udare NATO-a na Republiku Srpsku koji će na kraju dovesti do Dejtonskog mirovnog sporazuma i kraja Rata u Bosni i Hercegovini.

Ovaj događaj Haški tribunal naziva „Slučaj Markale” i „Pijaca Markale”.

Prema sudskim presudama Haškog tribunala za oba slučaja je odgovorna Vojska Republike Srpske, dok prema izveštaju nezavisne komisije iz 1995. godine, ne postoje jasni dokazi za to ko je odgovoran kod prvog napada na pijacu Markale, što je potvrdio lično i Jasuši Akaši, izaslanik generalnog sekretara UN za Balkan. Postoje i svedočenja koja potvrđuju da je to planski učinila Armija BiH po naređenju muslimanskog vođe Alije Izetbegovića. Zbog toga mnogi smatraju da su bošnjačke snage iscenirale, odnosno same izvršile oba napada na sarajevske civile kako bi izazvale NATO bombardovanje Republike Srpske.

Drugi masakr se desio 18 meseci nakon prvog, oko 11 sati, 28. avgusta 1995. godine. Ovog puta bilo je ispaljeno pet granata, ali je broj žrtava bio manji — 37 mrtvih i 90 ranjenih. Srpski politički vrh je kao i u incidentu iz 1994. godine, negirao bilo kakvu odgovornost i optužio snage Vlade Bosne i Hercegovine da gađaju vlastiti narod, kako bi izazvali međunarodnu zajednicu i moguću intervenciju. [13] Za ovaj incident, dokazi su za UNPROFOR bili jasni — u povjerljivom izvještaju nedugo nakon incidenta, zaključeno je da je svih pet granata ispalila Vojska Republike Srpske.

 

Ostali događaji na današnji dan:
30. Umro biskup Aurelije Avgustin, Sveti Avgustin, jedan od najznamenitijih crkvenih učitelja. Napisao je oko 90 dela od kojih je najpoznatije „O Božijoj državi”. Imao je niz sledbenika, a u katoličkoj crkvi postoji više redova i kongregacija nazvanih po biskupu Avgustinu.

1619. Ferdinand II postao rimsko-nemački car. Njegova vladavina je obeležena borbom protiv protestantizma, što je podstaklo širenje Tridesetogodišnjeg rata.

1645. Umro holandski pravnik, pisac i humanista Hugo Grocijus, osnivač škole prirodnog prava i nauke o međunarodnom pravu. Njegovo delo „O pravu plena”, napisano 1604-05, a izdato 1868. smatra se početkom samostalnog razvoja nauke o međunarodnom pravu.

1849. Austrijske trupe pod komandom Johana Jozefa Radeckog savladale otpor Danijela Manina i zauzele Veneciju, koja je u martu 1848. proglasila nezavisnost. Austrijska vlast održala se do 1866. kada je područje Venecije pripojeno Kraljevini Italiji.

1850. U Vajmaru prvi put izvedena opera Riharda Vagnera „Loengrin”. Orkestrom je dirigovao Franc List.

1910. Na svečanoj sednici Narodne skupštine u Cetinju, kneževina Crna Gora proglašena kraljevinom, a knez Nikola I Petrović kraljem.

1916. Nemačka u Prvom svetskom ratu objavila rat Rumuniji, a Italija Nemačkoj.

1922. Radio stanica WEAF u Njujorku emitovala, prvi put u svetu, reklamni oglas koji je trajao 10 minuta.

1944. Poslednji nemački vojnici u Marseju u Francuskoj predali se u Drugom svetskom ratu Saveznicima; oslobođen Tulon.

1960. Umro pisac Sima Pandurović, jedan od najznačajnijih pesnika srpske moderne sa početka XX veka.

1963. Borac za ljudska prava Martin Luter King održao pred 200.000 učesnika protestnog „Marša slobode” na Vašington čuveni govor pod nazivom „I have a dream”.

1973. U zemljotresu jugozapadno od Siudad Meksika poginulo više od 500, a ranjeno oko 1000 ljudi.

1975. Francuska poslala vojsku i policiju na Korziku da uguše demonstracije na kojima je tražena autonomija. Francuzi su kupili Korziku od Đenove 1768. i od tada je deo francuske države izuzev perioda 1794-96, kada je ostrvo bilo pod britanskom okupacijom. Šezdesetih godina 20. veka ojačao je pokret za autonomijom.

1987. Umro američki filmski režiser Džon Hjuston, jedan od najistaknutijih američkih sineasta XX veka.

1990. Irak proglasio okupirani Kuvajt 19. provincijom Iraka.

1991. Umro bivši poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh German. Kao Hranislav Đorić zamonašio se 1951. u manastiru Studenica, a za crkvenog poglavara je izabran 1958, posle smrti patrijarha Vikentija. Nakon što se razboleo na njegovo mesto je 2. decembra 1990. izabran patrijarh Pavle.

1994. Na referendumu u Republici Srpskoj 94 odsto bosanskih Srba izjasnilo se protiv prihvatanja mirovnog plana Kontakt grupe za Bosnu i Hercegovinu.

2001. Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije saopštilo da je iz masovnih grobnica u Srbiji iskopano više od 340 leševa za koje se pretpostavlja da su žrtve rata na Kosovu 1999. godine.