Donet Dušanov zakonik, kojim su utvrđena opšta načela uređenja srpske države – 1349. godina

Dušanov zakonik je, uz Zakonopravilo Svetog Save, najvažniji zakon srednjovekovne Srbije. Donet je na saboru vlastele i crkvenih velikodostojnika, održanom na Vaznesenje Gospodnje, 20. maja 1349. godine u Skoplju.

Zakon je usvojen sa ciljem da se srpska država uredi propisima koji bi važili za celo carstvo i podjednako za sve podanike.

Dušanov Zakonik je urađen na temeljima Zakonopravila. U nekim članovima Stefan Dušan direktno upućuje na Zakonopravilo. Jedna trećina Zakonika je urađena po ugledu na odgovarajuće propise vizantijskog prava. Velika je sličnost članova 171 i 172 Zakonika (koji propisuju nezavisnost sudstva) sa delovima iz vizantijskog zbornika Vasilike, koje su bile vizantijska prerada Justinijanovog zbornika. Prvih 38 članova posvećeno je crkvi, zatim slede odredbe koje se odnose na povlastice vlastele i slobodnih ljudi i njihove dužnosti, a potom odredbe koje govore o obavezama zavisnog stanovništva, sebara (kmetovi i zemljoradnici). U nastavku dolaze odredbe o sudstvu, o kaznama za različite vrste krivičnih i drugih prestupa. Dušanov zakonik je sadržao 201 član, ali se, u zavisnosti od sačuvanog prepisa, sastoji od 135 do 201 člana. Zakonik sačinjava jedinstvenu pravnu celinu zajedno sa dva vizantijska pravna akta: Zakon cara Justinijana (Justinijanov zbornik) i skraćena Sintagma Matije Vlastara.

Rad na Zakoniku je započet odmah posle krunisanja Dušana za cara Srba i Grka 1346. godine. U samom nazivu svoje titule car Dušan je istakao svoju nameru da bude naslednik Vizantijskih careva, a Srpsko carstvo je trebalo da nasledi Vizantijsko carstvo. Srbija je preko Zakonopravila Svetog Save već 130 godina primenjivala rimsko-vizantijsko pravo, a Dušanov zakonik je predstavljao potpuno ujedinjenje srpskog i vizantijskog pravnog poretka u čitavoj državi. Car Dušan je želeo da sa jedne strane Zakonikom ojača centralnu vlast i učvrsti državu, a sa druge strane da obuzda zahteve srpske velike vlastele, koja se u doba njegovih osvajanja prekomerno osilila i svojim decentralizmom slabila državnu vlast. Detaljno su uređena prava i obaveze pojedinih staleža, kao i odnosi među staležima, da bi se na taj način uveo red u državi. Pored propisa kojima je uređivao položaj srpske crkve i vlastele, Zakonik je sadržao i propise bračnog prava, građanskopravne i krivičnopravne propise, kao i pravila sudskog postupka. S obzirom na širinu oblasti društvenih odnosa koje je uređivao, Zakonik se može smatrati za ustav srednjovekovne Srbije. Nema podataka o reagovanju srpske velike vlastele i o njenom mogućem protivljenju ovom Zakoniku.

U svakom slučaju, situacija u Srbiji se razlikovala od situacije u Češkoj u isto vreme. Tamo se vlastela otvoreno i uspešno suprotstavila zakonodavnom pokušaju Karla IV. Odlučan otpor češke velike vlastele (panova) sprečio je da Majestas Karolina bude usvojena u Sejmu.

Iako je Dušan ubrzo posle proglašenja Zakonika umro (1355), a srpska država uskoro došla pod Osmansko carstvo (1459), Dušanov zakonik je i dalje u narodu živeo, što najbolje dokazuju mnogi prepisi tog pravnog spomenika sve do 18. veka. Original Dušanovog zakonika nije sačuvan, ali postoji preko 20 prepisa. Najstariji prepis (verovatno najbliži originalu) potiče iz Struge (14. vek). Posle njega sledi prepis iz Prizrena (15. vek), koji je najpoznatiji, a zatim niz kasnijih prepisa koji se sadržinom udaljavaju od starijih. Zakonik će biti upamćen kao vrhovni pravni akt koji je srednjovekovnu Srbiju uspostavio kao pravnu državu.

 

Ostali događaji na današnji dan:

1347. Rimski narodni tribun Kola di Rienco proglasio je Rimsku Republiku proteravši vlastelu iz grada. Već naredne godine Rienco je bio pisiljen da napusti Rim. Njegov lik inspirisao je Riharda Vagnera za operu “Rienco”.

1498. Portugalski moreplovac Vasko da Gama stigao je u luku Kalikat, na jugozapadu Indije, otkrivši novi morski put oko Rta dobre nade.

1506. Umro je italijanski moreplovac Kristofer Kolumbo, koji je na svojim putovanjima u Novi svet otkrio Ameriku.

1799. Rođen je francuski pisac Onore de Balzak. Kao protagonist realističkog romana, stvorio je opus od stotinak knjiga pod zajedničkim naslovom “Ljudska komedija” u kojem je opisao likove iz najrazličitijih društvenih slojeva.

1806. Rođen je engleski filozof i ekonomista Džon Stjuart Mil, jedan od osnivača političke ekonomije i zastupnik utilitarizma u etici. U logici je usavršio istraživanja uzročnih odnosa među pojavama (“Principi političke ekonomije”, “Sistem logike”, “Utilitarizam”).

1834. Umro je francuski general i državnik markiz Lafajet, dobrovoljac u američkom ratu za nezavisnost od 1777. Po povratku u Francusku 1789. bio je komandant Nacionalne garde.

1867. Britanska kraljica Viktorija položila je u Londonu kamen temeljac za Rojal Albert hol.

1881. Rođen je poljski general i političar Vladislav Sikorski, koji je u Drugom svetskom ratu organizovao poljske emigrante za borbu protiv Hitlera.

1882. U Beču je potpisan ugovor o Trojnom savezu Nemačke, Austro-Ugarske i Italije.

1902. Američke trupe napustile su Kubu nakon što je u toj zemlji uspostavljena republikanska vlast. Prvi predsednik republike bio je Tomas Estrada Palma.

1915. Rođen je izraelski general i političar Moše Dajan. U arapsko-izraelskom ratu 1948-49. komandovao je trupama na sirijskom i jerusalemskom frontu, a u anglo-francusko-izraelskom napadu na Egipat 1956. predvodio je izraleske trupe u invaziji na Sinaj. U vreme šestodnevnog izraelsko-arapskog rata 1967. bio je ministar odbrane.

1920. Ubijen je meksički predsednik Venustijano Karansa. Novi predsednik Meksika postao je Adolfo de la Uerta.

1922. Najmanje 90 ljudi je poginulo kada je britanski brod “Egipat” potonuo nakon sudara u gustoj magli s francuskim brodom “Sena”. Brod je nosio i zlato i srebro u vrednosti od milion funti.

1927. Potpisivanjem mirovnog sporazuma u Džedi sa kraljem Ibn Saudom Velika Britanija je priznala nezavisnost Saudijske Arabije.

1941. Italija je u Drugom svetskom ratu anektirala Boku Kotorsku sa delom dubrovačkog kotara i nazvala je Pokrajina Boka Kotorska.

1956. Amerikanci su izvršili prvu eksploziju hidrogenske bombe bačene iz aviona iznad pacifičkog ostrva Bikini.

1958. Umro je Đuro Salaj, jedan od osnivača Komunističke partije Jugoslavije i prvi predsednik Jedinstvenih sindikata Jugoslavije (1945).

1980. U Kvebeku, na referendumu o nezavisnosti od Kanade, 60 odsto birača glasalo je protiv otcepljenja.

1985. Film “Otac na službenom putu” jugoslovenskog režisera Emira Kusturice osvojio je “Zlatnu palmu” na 38. međunarodnom festivalu u Kanu.

1989. Skupština Srbije donela je odluku o raspisivanju zajma za privredni preporod Srbije. Zajam nikada nije vraćen zajmodavcima, a srpska privreda je u narednoj deceniji doživela kolaps.

1995. Zairska vlada je uspostavila karantin u regionu pogođenom smrtonosnim ebola virusom.

1997. Turska vojska saopštila da je ubila 1.300 Kurda u jednonenedeljnoj ofanzivi unutar severnog Iraka.

1999. Vazdušni napadi NATO-a su u Beogradu za posledicu imali razrušenu bolnicu, poginula tri pacijenta i nekoliko oštećenih ambasadorskih rezidencija.

2000. Na poslednjoj donatorskoj konferenciji za Bosnu i Hercegovinu održanoj u sedištu EU u Briselu prikupljeno je 850 miliona dolara. Za obnovu te bivše jugoslovenske republike nakon trogodišnjeg rata (1992-95), ukupno je prikupljeno 5,1 milijarda dolara.

2000. Tajvan je inaugurisao predsednika Čen Šui-biana, što je po prvi put u kineskoj istoriji da demokratski izabran opozicioni lider polaže zakletvu kao lider države.

2002. Istočni Timor zvanično je proglasio nezavisnost, nakon više od četiri i po veka strane dominacije i 32 meseca vlasti administracije UN.

2003. Bivši pilot Jugoslovenske narodne armije (JNA) Emir Šišić osuđen je u Rimu na doživotnu robiju, zbog ubistva petorice diplomata, od kojih su četvorica bili italijanski državljani. Šišić je u januaru 1992. na području Hrvatske oborio avion Evropske zajednice. Apelacioni sud preinačio je tu kaznu na 15 godina zatvora, koju će, prema odluci italijanskih vlasti nastaviti da izdržava u Srbiji i Crnoj Gori.

2005. Umro je francuski filozof Pol Riker humanista i autor oko 30 knjiga, među kojima je i “Pravilo metafore”. Riker je bio najpoznatiji po svom radu na polju fenomenologije.