Na 67. rođendan preminula legendarna glumica Ingrid Bergman – 1915 – 1982. godine

Ingrid Bergman rođena je 29. avgusta 1915. godine u Stokholmu, a umrla je 29. avgusta 1982. godine u Londonu.

Bergman je rođena u Stokholmu, Švedska, 29. avgusta 1915. u porodici šveđanina Justus Samuela Bergmana i nemice Friedel Adler Bergman. Kad su joj bile samo tri godine, majka joj je umrla. Otac joj je preminuo kad joj je bilo trinaest. Poslana je da živi sa tetkom, koja je umrla od srčanih komplikacija samo šest meseci kasnije. Odgojili su je druga tetka i tetak, koji su imali petero dece. Sa 17 godina se prijavila u Kraljevsko dramsko pozorište u Stokholmu, gde je i primljena. Tokom prvog letnog raspusta, angažovao ju je švedski filmski studio, pa je napustila kraljevsko pozorište nakon samo godinu dana kako bi se mogla posvetiti filmu. 10. jula 1937. godine, sa 21 godinom, udala se za zubara, Petter Lindström (koji će kasnije postati neurohirurg). 20. septembra 1938. godine je rodila kćer, Piu Lindström. Nakon desetak filmova u Švedskoj i jednog u Nemačkoj, Bergmanovu je angažovao holivudski producent David O. Selznick kako bi nastupila u engleskoj verziji njenog švedskog filma iz 1936. godine, Intermeco. Film je ostvario veliki uspeh, a Bergman je postala zvezda. Ono što ju je odvajalo od ostalih holivudskih ženskih zvezda tog vremena bilo je to što nije htela promeniti ime, njen prirodni izgled bez puno šminke, te to što je bila jedna od najviših glavnih glumica.

Nakon što je završila poslednji film u Švedskoj i nastupila u tri srednje uspešna američka filma, Bergman se pridružila Hamfriju Bogartu u klasičnom filmu iz 1942. godine, Kazablanka, koja ostaje njena najpoznatija uloga. Iste godine ja zaradila nominaciju za Oskara za najbolju glumicu u filmu Za kim zvona zvone (1943), koji je bio njen prvi film u boji. Sledeće godine je osvojila Oskara kao najbolja glumica u filmu Plinsko svetlo (1944). Treću uzastopnu nominaciju zaradila je ulogom monahinje u filmu Zvona Svete Marije. Posle će zaraditi još jednu nominaciju za Jovanku Orleanku (1948), nezavisni film producenta Voltera Vagnera koji je objavio studio RKO. Bergman je htela tu ulogu još otkad je došla u Holivud, što je jedan od razloga da je morala igrati na brodvejskoj pozornici u predstavi Maksvela Andersona, Joan of Lorraine. Delimično zbog skandala sa Roselinijem, film, temeljen na Andersonovom komadu, nije bio veliki hit, a zaradio je katastrofalne kritike. Skraćen je za 45 minuta, a sve do restauracije 1998. i objavljivanja na DVD-u 2004. publika, nije mogla vidjeti što se trebalo prikazati. Bergman je nastupila i u tri filma Alfreda Hičkoka, Začarana (1945), Ozloglašena (1946) i U znaku jarca (1949). U znaku jarca je bila spora kostimirana drama koja se dosta razlikovala od Hičkokovih ranijih filmova – kritičar Njujork tajmasa napisao je kako je publika morala čekati 100 minuta kako bi se nešto uzbudljivo dogodilo. Između filmova, Bergman je nastupala u pozorišnim komadima Liliom, Anna Christie i Joan of Lorraine. Osim toga, tokom konferencije za novinare u Vašingtonu, protestovala je protiv segregacije koju je videla iz prve ruke u pozorištu u kojem je glumila. Posle je dobijala preteća pisma. Tokom Drugog svetskog rata je otišla na Aljasku kako bi zabavila vojnike. Ubrzo nakon što je rat završio, otišla je u Evropu iz istog razloga, gde je videla devastaciju koju je prouzrokovao rat.

Godine 1949. je upoznala italijanskog redatelja Roberta Roselinija sa kojim je trebala snimiti film Stromboli (1950) jer se divila njegovim prethodnim filmovima koje je vidjela u SAD. Tokom snimanja ovog filma, zaljubila se u njega i ostala trudna sa sinom Robertom Ingmarom Roselinijem (rođenim 7. februara 1950.). Trudnoća je izazvala veliki skandal u SAD-u. Senator iz Kolorada, Edwin C. Johnson, je rekao za nju, kako je ona „grozan primer žene i snažan uticaj zla”. Skandal je prisilio Bergman da se otseli u Italiju, ostavivši muža i kćer u Americi. Njen muž, dr. Petter Lindström, tužio ju je zbog napuštanja i tražio starateljstvo nad njihovom kćeri. Ingrid Bergman udala se za Roberta Roselinija 24. maja 1950. godine, a 18. juna 1952. godine rodila je blizanke, Isabelu Roselini i Isotu Ingrid Roselini. U nekoliko sledećih godina pojavila se u nekoliko italijanskih filmova. Brak je završio razvodom 7. novembra 1957. godine Nakon razvoda od Roselinijem, nastupila je u filmu Jeana Renoira, Elena i njeni muškraci, romantičnoj komediji gde je glumila poljsku princezu uhvaćenu u mrežu političkih intriga. Iako film nije bio uspešan, njena izvedba navodi se kao jedna od najboljih. Tokom boravka u Italiji, nastavila se srdžba oko njenog privatnog života u SAD-u, a Ed Salivan je jednom neslavno upitao publiku u svom studiju treba li joj biti oprošteno.

Osvtarila je trijumfalan poratak sa filmom Anastazija (film)|Anastazija, za koga dobija Oskara kao najbolja glavna glumica. Nagradu je u njeno ime preuzeo Kari Grent, a Bergman se u Holivudu nije pojaljivala sve do 1958. godine. Nastavila je nastupati u američkim i europskim filmovima do kraja svoje karijere, a nekoliko se puta pojavila i u televizijskim dramama kao što je The Turn of the Screw (1959) za koju je osvojila Emija kao najbolja glumica. Tokom ovog perioda, nastupala je i u pozorištu. Godine 1958. se udala za producenta Larsa Šmita, takođe šveđanina. Brak je završio razvodom 1975. godine. Bergman je osvojila svog trećeg Oskara (i prvog kao najbolja sporedna glumica) za glumu u filmu Ubistvo u Orijent Ekspresu (1974), ali je javno objavila kako nagrada pripada italijanskoj glumici Valentini Korteze za Dan za noć, zaključivši svog govor zahvale rečima, „Molim te oprosti mi, Valentina. Nisam htela.” Godine 1978. je glumila u Jesenjoj sonati Ingmara Bergmana za šta je primila svoju sedmu nominaciju za Oskara, a bio je to njen poslednji filmski nastup. U filmu, Bergman glumi slavnu pijanistkinju koja se vraća u Švedsku kako bi posetila svoju zanemarenu kćer, koju glumi Liv Ulman. Film je snimljen u Norveškoj, a njen nastup smatra se jednom od najboljih u karijeri. Posthumno je nagrađena još jednim Emijem za najbolju glumicu 1982. za televizijsku mini-seriju Žena zvana Golda, o izraelskoj premijerki Goldi Meir. Bila joj je to posljednja uloga.

Ingrid Bergman je preminula 29. avgusta 1982. godine, na svoj 67. rođendan u Londonu, nakon duge bitke sa rakom dojke. Telo joj je kremirano u Švedskoj. Većina pepela je razasuta u more, dok je ostatak pokopan u Stokholmu, uz njene roditelje. Na sprovodu je violina svirala pesmu „As Time Goes By “, temu iz Kasablanke, podsećajući na njenu najslavniju ulogu, Ilze Lund.

 

Ostali događaji na današnji dan:

1189. Dubrovnik sklopio ugovor s bosanskim banom Kulinom kojim se Dubrovčanima daje sloboda trgovanja u Bosni bez ikakvih ograničenja i nameta. Ugovor jedan od najstarijih sačuvanih dokumenata u regionu.

1521. Turci pod komandom sultana Sulejmana II Veličanstvenog osvojili Beograd i proglasili ga za sedište Smederevskog sandžaka. Beograd postao pogranična tvrđava iz koje je turska vojska napadala Ugarsku i Austriju.

1526. U bici kod Mohača turska vojska pod komandom Sulejmana II Veličanstvenog pobedila trupe mađarskog kralja Ludvika II, koji se prilikom povlačenja utopio u reci. Ugarska država se raspala na 3 dela: jedan pao pod Turke, drugim zavladao ugarski vladar Ivan Zapolja, a treći došao pod vlast Habsburga, koji su nakon Zapoljine smrti 1540. preuzeli ugarski presto.

1619. Rođen francuski državnik Žan Batist Kolber, ministar finansija kralja Luja XIV od 1661, koji je merkantilističkom politikom učinio Francusku evropskom privrednom silom.

1632. Rođen engleski filozof Džon Lok, jedan od utemeljivača empirizma i liberalističke filozofije, čije je delo presudno uticalo na razvoj evropske filozofske i društveno-političke misli.

1756. Napadom na Saksoniju pruski kralj Fridrih II počeo Sedmogodišnji rat, prvi oružani sukob svih evropskih sila koji se potom preneo na ratišta u Aziji i Severnoj Americi. Završen 10. februara 1763. mirom u Parizu.

1820. U Oportu u Portugaliji počela građanska revolucija koja je prisilila kralja Zoaoa VI da 1821. donese liberalan Ustav kojim su ukinuti inkvizicija i privilegije feudalaca.

1825. Portugalija priznala nezavisnost Brazila pod carem Pedrom I.

1842. Završen prvi Opijumski rat Kine i Velike Britanije sporazumom o miru u Nankingu, prema kom je Kina morala da otvori svoje luke za evropsku trgovinu pod eksteritorijalnom režimu, a Hong Kong da prepusti Britancima.

1871. Rođen francuski državnik Alber Lebren, predsednik Francuske od 1932. do 1940. Kao poslednji predsednik Treće republike, posle nacističke okupacije u Drugom svetskom ratu bio prisiljen da vlast preda marionetskoj vladi maršala Anrija Filipa Petena.

1885. Nemački inženjer Gotlib Dajmler patentirao prvi motorcikl.

1915. Rođena švedska glumica Ingrid Bergman, svetsku slavu stekla filmovima snimljenim u SAD. Dobitnik 3 Oskara za filmove „Plinsko svetlo”, „Anastasija” i „Kazablanka”.

1943. U pobuni protiv nemačke okupacije Danska u Drugom svetskom ratu potopila svoju flotu od 30 ratnih brodova i nekoliko podmornica.

1944. Na zahtev izbegličke vlade Kraljevine Jugoslavije kralj Petar II Karađorđević posebnim ukazom oduzeo komandu generalu Draži Mihajloviću i pozvao vojsku da se stavi pod komandu Josipa Broza Tita. Kraljeva odluka objavljena preko radija 12. septembra.

1945. Trupe SAD pod komandom generala Džordža Maršala počele u Drugom svetskom ratu iskrcavanje na tle poraženog Japana.

1949. SSSR u tajnosti izveo prvu eksploziju atomske bombe. Vest o tome objavile 22. septembra SAD, Velika Britanija i Kanada.

1960. Jordanski premijer Haza el Madžali poginuo u eksploziji podmetnute bombe s još 10 ljudi, zašta su optuženi teroristi iz Sirije.

1965. Američki vasionski brod „Džemini V”, sa astronautima Gordonom Kuperom i Čarlsom Konradom, spustio se u Atlantik nakon rekordnih 8 dana provedenih u zemljinoj orbiti.

1975. Umro irski državnik Emon de Valera, učesnik irskog ustanka 1916, jedan od lidera Sin Fejna. Kao premijer rešio mnoga sporna ekonomska, politička i vojna pitanja. Predsednik Republike Irske od 1959. do 1973.

1978. Predsednik CK kineske Komunističke partije Hua Kuo-Feng posetio Rumuniju, Jugoslaviju i Iran. To je označilo prekid izolacije Kine iz međunarodnih aktivnosti, koja je počela odlukom o „kulturnoj revoluciji” u toj zemlji u avgustu 1966.

1991. Sovjetski parlament suspendovao Komunističku partiju i zamrzao njene bankovne račune pod optužbom da je bila umesana u pokušaj državnog udara.

1995. Pod snažnim međunarodnim pritiskom, rukovodstva Jugoslavije i Republike Srpske dogovorila se o formiranju jedinstvene delegacije koja će učestvovati u mirovnom procesu u Bosni, a predsednik Srbije Slobodan Milošević ovlašćen da pregovara u ime cele delegacije.

1996. Ruski avion „Tupoljev 154″, koji je prevozio rudare na udaljeno arktičko ostrvo, udario u jedan planinski vrh u Norveškoj. U toj najtežoj avionskoj nesreći na norveškom tlu poginuli svi putnici i članovi posade, 141.